Ljekovita biljka Komorač ili Koromač
Komorač, “prijatelj želuca”, koristio se u kuhanju i medicini od pamtivijeka. Znalo se za njegov umirujući učinak na sluznicu i djelotvornost protiv povraćanja i nadimanja. Stari recepti preporučuju ga također za bolje probavljanje ribe, graha, graška, sira i zelja.
Amerigo Vespucci, koji je dao ime Americi, često spominje komorač u svojoj korespondenciji s jednim firentinskim plemićem: “Nakon svog truda i briga koje iziskuju vaši brojni poslovi, moje će Vam pismo možda donijeti malo zadovoljstva, kao što komorač poboljšava okus jela i olakšava probavu.”
U doba naših baka, u pojedinim se krajevima tradicionalno konzumirala bljutava i lagana hrana. Uz obroke se uzimalo 4 do 5 čaša ukusnog čaja od komorača dnevno u slučaju želučanih tegoba. Davali su jednu ili dvije žlice bebama kako bi im ublažili kolike. Sjemenke su se također koristile kako bi se uravnotežili nepoželjni učinci laksativa i purgativa.
U Italiji, uporaba jedne blaže vrste komorača zvane finocehio (Foeniculum dulce) datira iz rimskog vremena: gladijatori su je miješali sa svojom hranom tvrdeći da im daje snagu. I danas upravo ljudi talijanskog podrijetla najbolje poznaju komorač koji se najviše upotrebljava upravo u Italiji i na jugoistoku Francuske. Potvrđeno je da teško probavljiva hrana, poput masne ribe, ne predstavlja nikakav problem kada je poslužena s umakom od komorača.
Umak od komorača. Sitno kosani komorač staviti u kipuću vodu, kuhati oko 10 minuta. Procijediti i dodati topao otopljeni maslac.
Čaj od komorača. Staviti dvije kavene žličice sjemenki komorača u šalicu vruće vode. Poklopiti i kuhati jednu minutu; procijediti i ostaviti da se lagano ohladi.
