Ljupčac – Levisticum officinale, porodica Apiaceae, štitarke
Ljupčac intenzivno miriše na celer, a upotrebljava se list i eterično ulje iz korijena. Primjena mu je u industriji likera i u mesnoj industriji kao konzervans. U pučkoj medicini primjenjuje se protiv probavnih smetnji.
Morfološke karakteristike
Višegodišnja, vrlo zbijena biljka, sa račvastim korijenom koji prodire duboko u tlo, do 40cm. Lisna rozeta se oblikuje u prvoj godini, a čine ju veliki listovi na dugim peteljkama. Rano u proljeće druge godine, istjera zeljastu cvjetnu stabljiku, višu od 2m, na čijem se vrhu oblikuju štitasti cvatovi sastavljeni od 6-15 žutih cvjetova. Sjemenka je plosnata. Masa 1000 sjemenki je 3-4g.
U cijeloj biljci nalazi se eterično ulje, a najkvalitetnije se dobiva destilacijom korijena. Životni vijek biljke je šest do osam godina, ali samo četiri godine je ekonomično njezino iskorištavanje. Sjeme je klijavo dvije godine, a posijano nikne za tri do četiri tjedna. Prve godine biljka raste vrlo sporo, a u drugoj godini vegetacija počinje već u veljači, a cvjetne grane se oblikuju u travnju. U lipnju počinje cvjetanje i traje do početka srpnja. Plodovi su skloni osipanju i sazrijevanje im je dugo i nejednolično. S prvim jesenskim mrazovima, listovi odumiru.
Ekološki uvjeti
Ljupčac se može uzgajati svugdje jer nije osjetljiv na klimu. Biljke koje izrastu na toplom tlu sadrže više eteričnog ulja.
Tehnologija uzgoja – Plodored
Ljupčac se ne uklapa u plodored zbog višegodišnjeg uzgoja, a nije ga dobro sijati poslije vrsta iz iste porodice štitarki, niti poslije kukuruza. Za visoke prinose treba dovoljno hranjiva.
Priprema tla
Korijen duboko prodire u tlo, raščlanjen je i jesensko duboko oranje se obavlja na 35cm dubine. Sa što manje prohoda u proljeće valja usitniti i poravnati sjetvene površine da bi sjeme za koje je karakteristična vrlo slaba klijavost, neometano nicalo.
Sjetva
Ljupčac se može razmnožavati vegetativno vriježama i sjemenom, sjetvom u klijališta ili izravno. U ožujku se sije u otvorena klijališta na razmaku 24cm. Potrebno je 30-40kg sjemena po hektaru. Prije presađivanja sadnice se pokose na visini 5-7cm, izoru plugom, sakupe i posade strojem ili ručno na razmak među redovima 50cm i razmak u redu 30-40cm. Vrat korijena mora biti 2-3cm u tlu.
Sve više se primjenjuje izravna sjetva u ožujku, sijačicama, na međuredni razmak 50cm i na dubini 1-1,5cm. 6-8kg sjemena je potrebno za 1 ha.
Njega usjeva ljupčaca
Potrebno je redovno kultiviranje. Ako se biljka uzgaja radi korijena, važno je zakidanje cvjetnih stabljika jer se inače iscrpljuje korijen i smanjuje mu se kvaliteta.Od štetnika su najčešći buhač i lisne uši, a od bolesti pepelnica, rđa i pjegavost lišća.
Vađenje korijena ljupčaca
U jesen treće ili četvrte godine korijen je zreo. Tarupom se ukloni lisna masa i korijen se izore plugovima koji prodiru i do 40cm duboko u tlo. Pokupi se, pere, reže i suši. Prinos suhog korijena po hektaru može biti 2-2,5t.
Prije prvih mrazeva prve godine, kosi se list u fazi mlječnovoštane zriobe ploda, u drugoj godini kosi se cijela biljka na visini 6-8cm od tla.
Proizvodnja sjemena
Usjevu velike štete nanose insekti pa se smanjenjem broja redova ili izostavljanjem redova pri sjetvi mora ostaviti mjesta za prolaz traktora s prikolicom. Žetva se obavlja u dva prohoda zbog dugog i neujednačenog sazrijevanja plodova. Kada počne sazrijevati sjeme na bočnim granama, biljke se pokose traktorskom bočnom kosilicom. Stabljike ostaju u zbojevima, a kada dozru, kombajnom se ovrši sjeme. Može se proizvesti 300-500kg sjemena po hektaru.
