Aktivni sastojci ljekovitog bilja
Kemijski sastav aktivnih tvari biljaka i njihovo djelovanje u organizmu potrebno je radi boljeg razumijevanja uporabe pojedinih ljekovitih biljaka.
Dijele se na primarne: šećeri i proteini, nužni biljci za rast i reprodukciju i sekundarne tvari, nazivaju se još i biološki aktivne tvari, a sadrže alkaloide, organske kiseline, eterična ulja, glikozide, biljne ljepljive sluzi, gume, smole, tanin, vitamine i dr. i ne utječu izravno na razvoj biljke. Čovjek od davnine iskorištava sekundarne tvari biljke zbog njihovih terapijskih svojstava i arome.
Alkaloidi su optički i biološki aktivne tvari koje sadrže dušik, a biljka ih sintetizira iz aminokiselina ili iz njihovih derivata. Najpoznatiji su: morfin, nikotin, anabasin, kinin, kofein, strihnin, atropin, emetin. Ima ih u različitim dijelovima biljke: listovima, korijenu, kori, plodovima i sjemenu. Svi alkaloidi imaju dobra farmakodinamička svojstva ukoliko se primjenjuju u malim dozama. Djeluju na brojne procese u organizmu, na središnji i vegetativni živčani sustav, srce, bubrege, respiracijski i gastrointestinalni sustav.
Glikozidi su vrlo rašireni u biljnom svijetu, sastoje se od ugljikohidratnog dijela i skupine šećera, glikona, i funkcionalne skupine jedne šećerne molekule aglikona.
Gume su prirodne tvari iz vegetativnih organa biljaka, a mogu nastati i kao posljedica mehaničke ozljede biljke. Kemijski su to mješavine polisaharida. Imaju zaštitno djelovanje na gastrointestinalni sustav.
Biljne ljepljive sluzi su mješavine polisaharida koje s vodom daju koloidne, neljepljive suspenzije. Upijaju nekoliko puta više vode od vlastite mase, zbog čega se upotrebljavaju kao mehanički laksativi.
Gorke tvari poboljšavaju izlučivanje želučanih sokova i time probavne procese. Pripadaju im supstrati različite kemijske strukture, a karakterizira ih gorak okus.
Tanini su aromatski spojevi složene građe, ne sadrže dušik. Djeluju antidiuretički.
Organske kiseline u molekuli sadrže jednu ili više karboksilnih skupina, nalaze se u slobodnom ili vezanom obliku, posebno u klicama i kiselim plodovima. Farmakološki su važne limunska kiselina, vinska i oksalna, jer ublažavaju crijevne tegobe.
Enzimi ili fermenti djeluju kao katalizatori biokemijskih reakcija. Klasificiraju se prema tipu reakcije što je pospješuju ili prema supstratu na koji djeluju. Osnovni su enzime maltaze, pospješuju probavu ugljikohidrata, a ostali enzimi probavu proteina.
Vitamini su organski koji imaju ključnu ulogu u reguliranju mnogih fizioloških procesa. Nužni su razvitak i održanje ljudskog i životinjskog organizma. Mogu se dobiti i sintetički.
Eterična ulja
Miris bilja potječe od uzajamnog djelovanja i svojstava organskih spojeva što ih ono sadrži, alkohola, estera, fenola, aldehida, ketona, terpena itd. Eterična ulja su smjesa različitih organskih spojeva. To su tekućine manje ili više hlapljive na sobnoj temperaturi.
Odnosi između sastojaka eteričnih ulja prilično su stabilni u određenom ambijentu i u određenom vegetativnom stadiju razvoja biljke. Prirodna eterična ulja su skupa. Sintetički se mogu pripremiti kvalitetna eterična ulja ljubičice i jorgovana. Najčešće se nalaze u epidermi stanica latica, (ruža i jasmin), u žljezdastim dlačicama, (paprena metvica i lavanda), u staničju parenhima (lovor). Stanična aktivnost o kojoj ovisi stvaranje eteričnog ulja vrlo je intenzivna za vrijeme cijelog vegetacijskog razdoblja, a posebno prije cvjetanja i u razdoblju prijelaza u reproduktivnu fazu. Kada biljka miruje, eterična ulja se akumuliraju u vegetativnim organima: listovima, cvjetovima, plodovima, kori, korijenu i podancima. Različiti dijelovi iste biljke mogu akumulirati raznovrsne tvari, što je vidljivo iz njihovih aromatičnih svojstava.
Eterična ulja se upotrebljavaju za pripravljanje mirisa, aroma, pića i začina, ali se često koristi i njihovo farmakodinamičko djelovanje.
