Anđelika – Angelica archangelica, porodica Apiaceae, štitarke

Anđelika je dvogodišnja biljka, u prvoj godini stvara korijen i lisnu rozetu, a u drugoj cvjetnu stabljiku. Korijen je vretenast i slabo razvijen u prvoj godini, u drugoj zadeblja i nastanu izbojci duljine 25-40cm. Na peteljkama se nalaze listovi koji su veliki, perasto razdijeljeni. Lice im je tamnozelene boje, a naličje plavozeleno.

Iz korijenove glave u drugoj godini izraste cvjetna stabljika, višlja i od dva metra. Promjer stabljike pri dnu može biti 5-7cm. Korijen ima promjer do 3cm i tek u trećoj godini istjera cvjetnu stabljiku koja se grana, a na vrhovima se stvaraju štitasti, kuglasti ili polukuglasti cvatovi.

Cvjetovi su dvospolni, žutozelene boje i neugodna mirisa, privlače muhe i sjenice. Anđelika cvjeta u lipnju, a plodovi se žanju početkom srpnja. Cvjetanje i sazrijevanje plodova traje dugo, pa se osipanjem izgube plodovi s prve procvale vršne grane na svakoj biljci. Plod je spljošten, dužine 6-8 mm, a širine 4-5. Boja mu je žutosmeđa.

Vegetacija anđelike počinje vrlo rano, tako da ponekad prvi listovi izbijaju već početkom veljače. Vegetacijsko razdoblje u prvoj godini traje vrlo dugo, a završava u kasnu jesen. U drugoj godini već početkom srpnja plod je zreo. Klijavost sjemena je najbolja odmah poslije žetve, kasnije se smanjuje i tek nakon dužeg hladnog razdoblje niče.

Anđelika je biljka humidnih predjela s hladnom klimom. Nije osjetljiva na duža zahladnjenja niti mrazove. Najpovoljnija za uzgoj su hladna tla, bogata hranivom i rastresita jer se iz njih lakše vadi korijen. Korijenov sustav ne prodire u tlo dublje od 50cm, a bujno lišće crpi velike količine vode iz tla. Velike štete javljaju se zbog napada rđe, ako suša duže potraje. Za vrijeme vegetacije anđelika ne podnosi ni duže zadržavanje vode u tlu, jer korijenova masa truli i propada.

Anđelika se dobro uklapa u plodored sa svim kulturama, osim sa vrstama iz porodice štitarki, jer se mogu pojaviti zajednički dominantni korovi, bolesti i štetnici, osobito klisnjaci. Žitarice su najbolji predusjev, rano se žanju i tlo se prije sjetve može pravodobno obraditi.

Radovi ovise o stanju i tipu tla, ali duboko oranje je obavezno. Za sjetvu je potrebna ravna površina, sitno mrvičaste strukture.

Optimalni rok za sjetvu je kraj kolovoza da bi se do zime razvio korijen promjera 10mm i 4-5 pravih listova, te da već u veljači nastave rast. Međuredni razmak je 50cm, a dubina 2 do 2,5cm. Optimalan sklop je 100 000-120 000 biljaka po hektaru. Ovisno o klijavosti, potrebno je 4,5 do 7kg sjemena po hektaru. Puni urod postiže samo razvijeno korijenje promjera većeg od 20 do 25mm. Korijen je upotrebljiv samo u prvom dijelu vegetacije, prije nego se razvije cvjetna stabljika. Nakon cvatnje biljka propada.

Anđelika se uglavnom uzgaja izravnom sjetvom, a vrlo rijetko sadnicama koje se proizvode ljeti u hladnim lijehama. Sade se u studenom jer prije ne dosegnu rast dovoljan za presađivanje.

Njega usjeva započinje odmah nakon sjetve, prije nicanja. Kultivacija se obavlja u jesen kada se oblikuju redovi usjeva. U proljeće kada počne vegetacija, usjev treba prihraniti, a tlo kultivirati. Od kraja svibnja redovi usjeva se zatvore bujnim lišćem, pa zato ne niču i ne rastu korovi, ali je time onemogućena obrada tla traktorom.

U kasnu jesen korijen se vadi izoravanjem, odstrani se lišće, a korijenje se izvadi strojevima za vađenje repe ili cikorije. Veći dio zemlje se otrese, a zemlja koja se čvrsto drži korijena, uklanja se pranjem i to temeljito, da bi se olakšala dalja obrada. Tako oprani korijen usitnjava se sjeckalicama za sjeckanje stočne hrane. Sekundarno korijenje čini 25-35% ukupnog korijena i sadrži 50% eteričnog ulja, s toga treba paziti da se što manje ošteti pri vađenju.

Uz minimalnu količinu padalina od 900 mm/m2 tijekom godine, može se postići 8-10t svježeg korijena po ha uz prosječan sadržaj eteričnog ulja, 4-6kg/ha. Da bi se dobio 1kg suhog korijena, potrebna su 4kg svježeg korijena, pa se po ha dobivaju 2 do 2,5t suhog korijena. Za dobivanje ploda anđelike ili eteričnog ulja iz njega, žetva se obavlja tek krajem lipnja iduće godine, kada je zrelo 60-65% plodova. Ako se želi dobiti više ploda, žanje se ranije. Po hektaru se može dobiti od 1,8 do 2,8t ploda. Cijela biljka sadrži kiselinu koja izaziva bolne, mjehuraste opekline i treba paziti da koža ne dođe u dodir s tim sokom.

Sve biljke ne stvaraju cvjetne stabljike te se može odmah nakon žetve izvaditi preostalo korijenje, koje je upotrebljivo samo za destilaciju eteričnog ulja.

Kada je zrelo 70 do 75% plodova, (sjemena), obavlja se berba žitnim kombajnom. Odvaja se srednje veliko i krupno sjeme koje će poslužiti za sjetvu, suši se i pravilno skladišti. Urod sjemena iznosi od 1,1 do 1,3t/ha.