Anđelika (Angelica arehangelica)
Kaže se da je ova biljka nazvana “anđeoskom” jer cvjeta na dan Sv. Mihovila. Druga verzija tvrdi da ona duguje svoje ime svecu kojem se u snu pojavio Sv. Mihovil, u srednjem vijeku, i kazao da je ta biljka lijek protiv strašne kuge. U tekstovima iz onog doba često piše da je svatko tko cijeli dan drži komadić anđelikinog korijena u ustima imun na ovu zaraznu bolest.
Anđelika se oduvijek koristila zbog svog okusa i kao domaći lijek protiv loše probave. U nekim zemljama, stabljike su se uzimale ušećerene, korijen se pekao, a listovi pripremali kao špinat. Čaj od sjemenki ili korijena poznati je lijek protiv nadimanja.
Dr. Vogel (Švicarska) kaže kako ekstrakt svježe anđelike ima odličan učinak na probavu, iritaciju želučane sluznice, apetit i grčeve u želucu (Dr. A. Vogel, Priroda liječnik, 1960.). Preporučuje 10 kapi u vodi, 3 puta dnevno, 1/2 sata prije obroka. Naznačuje da se sjemenke također mogu upotrijebiti za spravljanje originalnog anđelikinog likera “Vespetro”, za koji daje recept: 55 g sjemenki anđelike, 7 g sjemenki anisa, 7 g sjemenki komorača i između 5 i 6 g sjemenki korijandra, pomiješati i samljeti. Dodajte 20 do 25 cl bijele voćne rakije i ostavite da stoji 8 dana. Filtrirajte kroz fino platno i pomiješajte sa šećernim sirupom (500 g šećera na oko 60 cl vode).
Dr. Vogel kaže da ne postoji “ugodniji ni efikasniji lijek za plinove ili probavne smetnje” i poziva nas da zamislimo nekadašnji samostan: “Ujutro su redovnici s užitkom ispijali čašu zlatnog likera prije nego bi započeli s radom. I ako bi slučajno uvečer naišao putnik koji je promrzao ili ga je bolio želudac, ponudili bi mu čašu “Vespetra”, samo jedan gutljaj djelotvorniji je od naših suvremenih kemijskih proizvoda.”
