Biljke za zdravlje i njegu kose

Kada žena vidi kako joj kosa ostaje na češlju, podilaze je žmarci od jeze. Prema riječima doktora Howarda T. Behrmana, dermatologa iz New York Medical College: “Sve žene sklone su panici, a neke i neurozi na pomisao da ćelave.” Tjeskoba koju stvara taj problem samo dodatno otežava stanje kose.

Ćelavost ili djelomična ćelavost koja je tako česta kod muškaraca, nije ona vrsta ćelavosti koja napada žene. Kod njih opadanje kose postaje sve ozbiljnije, ali ne ide dokraja. Koža na glavi postaje sve vidljivija, ali nikad se posve ne ogoli. No ponekad se dogodi da kosa opada u pramenovima i tako ostavlja male ćelave površine. Ali to je izuzetak, a ne općenito pravilo.

Ukratko, premda je ćelavost katastrofalan problem na psihičkoj ravnini, ona je manje ozbiljna kod žena nego kod muškaraca. Pozitivno je i to što ju je lakše izliječiti kod žena, nego kod muškaraca.

Za muškarca, opadanje kose (alopecija) postavlja probleme od početaka — posebice kod mladih muškaraca. Njihova prva reakcija na čelo s kojeg se povlači kosa je šok i osjećaj tjelesnog izobličavanja.

Alopecija se, dakle, smatra bolešću, što je predrasuda koja potječe iz biblijske priče o Samsonu koji je izgubio snagu kada mu je Dalila odsjekla kosu. Dakle, postoji strah da se time narušava izgled muškarca i gubi simbol njegove spolne moći. S vremenom ta tjeskoba može dovesti do psihičkih problema.

U Francuskoj ćelavost pogađa oko 50% muškaraca. Ako muškarac to ne prihvaća, njegova nesreća se povećava zbog frustracije ako se osloni na brojne proizvode koji obećavaju da potiču rast kose — što je čista besmislica.

Problem muške ćelavosti potječe još iz davnog doba. Otkriće lijeka je cilj koji nikad nije postignut. Terapijski postupci protezali su se od smjese životinjskih masti (recept pronađen u papirusu starijem od 5.000 godina) do modernih tehnika koje upotrebljavaju losione, masažu, dijatermiju, ultrazvuk i slično. Ali sve te metode imaju jedno zajedničko svojstvo: one su obećanja, a ne ostvarenja.

Na glavi imate malo više od 140.000 vlasi ako vam je kosa plava, malo manje — oko 110.000 — ako je crna, a oko 90.000 ako je crvena. Pigment koji daje kosi boju je središte vlasi, njezin “korteks”. Tijekom rasta, vlas iza sebe, u folikularnoj vrećici, postavlja stup stanica koje će tvoriti novu vlas. U normalnim okolnostima rast novih vlasi nadoknađuje opadanje starih. Ali, ako vlas padne, a da nije ostavila vitalnu jezgru, neće je zamijeniti nova vlas. Ćelavost je neizbježna posljedica neravnoteže između opadanja i zamjene.

Folikularna vrećica okružena je znojnim i lojnim žlijezdama. Lojne žlijezde luče masnu tvar, loj, čiji suvišak je uzorak ‘masne’ kose.

Ljuštenje starih stanica prirodan je proces koji se odvija na svim dijelovima tijela. Ali vidljiviji je na koži glave, gdje se nakuplja prhut. Ona je posljedica nezdravog i pretjeranog ljuštenja. Seboreja je teška bolest koja je posljedica pretjerane aktivnosti lojnih žlijezda, koja uzrokuje ljuštenje masne ‘prhuti’.

Vaša kosa i nokti uglavnom se sastoje od bjelančevina.

Tijekom godina, broj žena koje gube kosu bio je stalan i nije se mijenjao. No iznenada, pedesetih godina ovog stoljeća, broj žena pogođenih alopecijom udvostručio se, pa utrostručio, a ta posljednja brojka od tada opet se udvostručila. Od godine 1962. broj žena na putu prema ćelavosti povećao se za još 122%. Današnja istraživanja pokazuju da svaka treća žena ima problema te vrste.

Slično povećavanje zabilježeno je i u cijelom svijetu — u Francuskoj, Italiji, Rusiji, Velikoj Britaniji i tako dalje.

Zato se liječnici predaju proučavanju medicinske literature da bi pronašli razloge tome. Otkrili su mnoštvo mogućih uzroka: kemijski proizvodi u šamponima i sredstvima za kosu, medikamenti, atmosfersko zagađenje, suvremena neuravnotežena prehrana, pretjerano friziranje kose, emocionalna napetost. Zna se da svi ti faktori imaju štetne učinke na kosu, a posljednjih desetljeća dodir s tim potencijalnim uzrocima znatno je porastao.

Izvješća stručnjaka ustvrdila su da je znatan broj žena odgovoran za opadanje svoje kose, bilo da se radi o uporabi i zlouporabi kemijskih proizvoda, agresivnim frizurama ili drugim štetnim postupcima. Primjerice, u 25 slučajeva ćelavosti kod mladih žena koje su nosile “konjski rep” ustanovljeno je da je alopecija otpočela znakovima crvenila i ljuštenja oko stegnute kose. Tijekom više mjeseci, područja gdje je kosa bila jače istezana, postajala su ćelava i doimala su se kao obrijana. Kovrčanje (minival) je još jedna posebno brutalna tehnika koja može ozbiljno oštetiti kosu jer se često provodi.

Jedna poznata medicinska udruga objavila je da proizvodi za “trajne” frizure mogu imati depilatorni učinak ako se predugo primjenjuju na kosi.

Londonski istraživači analizirali su 95 slučajeva ženske ćelavosti i konstatirali da je kemijska kozmetika uzrokovala gotovo sve njih. Doktor S. Alexander izvijestio je da je 21 pacijentica oćelavila uporabom proizvoda za uklanjanje kovrča, tri su patile zbog proizvoda za bojenje kose i pravljenje ‘trajne’, a petnaest je gubilo kosu zbog prečvrstih viklera koje su upotrebljavale. Većini tih žena kosa je ponovno počela rasti nakon uklanjanja uzroka problema.

Osim opasnosti za kosu, neki kemijski proizvodi opasni su za cijeli organizam. Gotovo svi izazivaju negativne reakcije kod ovog ili onog korisnika. Jeste li spremni preuzeti rizik da postanete jedan od njih? Evo nekih primjera.

Boje na bazi derivata katrana koje ulaze u sastav mnogih otopina, opasne su. Jedna od njih, fenilenediamin, može izazvati ozbiljne probleme zbog jakog kemijskog spoja koji ne mora izazvati upalnu reakciju odmah nakon uporabe, ali postupno se razvija alergijska reakcija. Doktor James W. Burke u članku “Dermatoze izazvane kozmetikom” u časopisu Journal of Southern Medical Association opisuje reakciju na tu otopinu kao “eksplozivnu”. Ona izaziva stezanje vlasišta, bol, osjetljivost i na kraju gnojenje i akutnu upalu.

Duža uporaba otopina na bazi olova i srebra, koje se ponekad neopravdano naziva “rekonstituantima”, može imati razorne posljedice. Olovo i srebro organizam lako apsorbira i oni se u njemu nakupljaju. Trovanje olovom stvara simptome kao što su loš vid, grčevi i paraliza. Neki tonici mogu sadržavati otrove kao što su formol ili arsen te desetak iritanata kao što je salicilna kiselina.

Lakovi, razrjeđivači i drugi kemijski proizvodi mogu izazvati kožne upale koje se šire i na druge dijelove tijela. U The Eye, Ear, Nose and Throat Monthly (mjesečniku za uho, grlo i nos) doktor S. J. Taub piše u članku pod naslovom “Alergija na kozmetičke proizvode”: “Oni mogu izazvati respiratorne simptome kao što su kihanje, kašalj i suzenje očiju.”

U engleskom medicinskom časopisu Lancet doktor B. G. Edelston izvješćuje da sintetičke smole iz lakova, ako se udahnu, ne budu izlučene iz organizma. Nalaze se ne samo u plućima, nego i u jetri, slezeni i u drugim organima. Utvrđeno je da nadraženje i upala koje one izazivaju, mogu začeti i oštećenja jetre i pluća.

Metalna isparavanja iz boja za kosu sadrže i pulverizirane metale kao što su bronca, bakar, srebro i slične.

Loša prehrana može prouzročiti propadanje i smrt folikularnih vrećica, a uzrok tome može biti i težak slučaj prhuti, loša cirkulacija u vlasištu i neki lijekovi.

Evo nekih elementarnih pravila za zaštitu i održavanje zdravlja vlasišta:

1.            Odrecite se kemijskih proizvoda. Zamijenite ih neagresivnim proizvodima na bazi biljaka. Oni mogu biti odlični za kosu i kožu vlasišta, a lako ih je pripremiti u kući.

Mnoštvo faktora može prouzročiti privremenu ili trajnu ćelavost kod muškaraca. Primjerice, infekcija kože vlasišta, razne bolesti, kemijska kozmetika, medikamenti, težak slučaj prhuti ili seboreje, loša cirkulacija, neuravnotežena prehrana. Ali, 90% slučajeva pripisuje se onome što liječnici zovu “androgenetska ćelavost”. U tim slučajevima prvo se kosa povlači sa sljepoočnica, potom se crta kose povlači sve više i više dok tjeme ne oćelavi potpuno. U težim slučajevima žrtvi ostaje samo tanušan polukružni vijenac kose.

Uzroci muške ćelavosti koji se obično spominju su: starost, nasljednost i muški hormoni. Ali sve donedavno znanstvenici nisu znali zašto ti faktori uzrokuju da tjeme oćelavi? Čim se da je švedski znanstvenik, doktor Lars Engstrand iz instituta Karolinška u Stockholmu, pronašao odgovor.

Kod muškaraca i žena, objašnjava doktor Engstrand, fina membrana kože vlasišta glatka je i gipka tijekom mladosti. Ona kod žena i ostaje takva. Ali, muški hormon koji je odgovoran za sekundarne spolne značajke muškaraca, kao što su mutiranje, rast brade i tjelesnih dlaka, prouzrokuje i iscrpljenost membrane kože vlasišta. To otežava krvotok u sićušnim kapilarama smještenim na membrani, koje opskrbljuju dlake i folikularne vrećice neophodnim hranjivim tvarima, nužnim za rast kose. Zbog tog iscrpljivanja, folikularne vrećice propadaju tijekom godina, potom atrofiraju i na kraju dovode do ćelavosti.

Doktor Engstrand ističe da su i starost, nasljednost i dugotrajna mentalna ili emocionalna napetost također faktori koji utječu na sklonost tom iscrpljivanju membrane kože vlasišta. Nutricionisti tome dodaju i prehrambene nedostatke.

Taj švedski znanstvenik iskušao je svoju teoriju o nedovoljnom krvotoku u korijenu kose obaviviši više od 1.000 operacija na oćelavjeloj koži, uklonivši pritisak na kapilare i omogućivši tako življi rast kose, čak i na dotad posve ćelavim područjima.

Osim kirurških mogućnosti, znanstvenici danas uglavnom misle da je tendencija prema ćelavosti nepovratna i da su vlasi koje padnu izgubljene zauvijek.  Ali, je li to doista tako? Nedavno prikupljeni podaci koje su predstavili suvremeni nutricionisti, biokemičari i endokrinolozi, ukazuju na to da se zdravlje kože vlasišta, krvotok u korijenu kose i kvaliteta krvi koja je hrani, može znatno poboljšati dobro smišljenom prehranom.

Gospođa Katherine Pugh bila je prva osoba koja je ustanovila dijetu za lijepu kosu. Rekla je: “Tko god misli da se ne može ništa protiv opadanja kose, nedvojbeno nije upoznat s najnovijim istraživanjima kapilarnog rasta i prehrane.” Ukratko, neke biljke, kao što su sjemenje suncokreta, pivski kvasac, ulje od pšeničnih klica, sojin lecitin i druge moćne prirodne namirnice najbolji su prijatelji vaše kose, dok šećer, sol i škrob ne čine ništa da bi olakšali probleme s kosom; to jednako vrijedi za muškarce kao i za žene.

Gospođa Pugh godinama je studirala biokemiju i izvješća o istraživanjima u službenim publikacijama, znanstvenim i medicinskim časopisima u Sjedinjenim Državama i u cijelom svijetu. To ju je uvjerilo u to da unutarnji pristup koji vodi do dobrog općeg stanja, treba biti i logičan put prema sprečavanju ili liječenju ćelavosti. Odlučila je staviti svoju teoriju na kušnju. “Imala sam ćelavo područje”, kaže ona, “i morala sam ga skrivati pramenom kose. Nakon što sam prihvatila zdravu prehranu, kosa mi je tu opet počela rasti.”

Potom je napisala dvije knjige o suvremenoj prehrani i njezinu utjecaju na rast kose (Lijepa kosa zahvaljujući prehrani i Je li ćelavost nužna?). Opisala je slučajeve u kojima je poboljšanje prehrane okončalo alopeciju i omogućilo ponovni rast kose, iako je ćelavost bila uznapredovala. Jedan od tih slučajeva odnosio se na muškarca starog pedesetak godina koji je već dvadeset godina bio patio od tipične muške ćelavosti: tjeme mu je bilo golo i bio mu je ostao samo vijenac rijetkih vlasi.

Jedan od članova njegove obitelji uveo ga je u prehranu prirodnim namirnicama i on ih je počeo konzumirati. Nakon oko dva tjedna zamijetio je ponovni rast kose. Nije nikome rekao za to i odlučio je pričekati da vidi hoće li to još netko primijetiti. Tjedan dana potom njegova supruga zaprepašteno je zapazila kako kosa počinje rasti na lubanji njezina muža. Nije mogla naslutiti što je njezin suprug poduzeo da bi potaknuo rast kose.

Nakon šest tjedana gospođa Pugh saznala je za taj slučaj i uspjela nabaviti fotografiju: za to vrijeme vijenac kose postao je gušći i veći, a kosa na tjemenu narasla je do dužine od jednog centimetra.

Prema izvješćima, taj muškarac nije patio od neke posebne bolesti vlasišta. U njegovoj povijesti bolesti nije ništa zabilježeno; nije primijenio kapilarnu kozmetiku, nikakve uređaje ni bilo kakvo liječenje, lokalne ni bilo kakve druge naravi. Svoj uspjeh dugovao je samo promjeni načina prehrane.

Riječ je o muškarcu starije dobi, s dugotrajnom bolesti žlijezda, čija je lubanja bila gotovo posve ćelava, osim nekoliko dugih vlasi.

Pokušao je s losionima, grijaćim lampama, masažom i ostalim postupcima. Ništa nije uspjelo.

Čuvši da se govori o toj dijetetičkoj teoriji, počeo je napuštati neke namirnice i zamjenjivati ih onima koje se predlažu. Počeo je s oko dvije čaše suncokretova sjemenja za doručak. Potom je pokušao sa sjemenjem suncokreta i bundeve, zdrobljenim prije uporabe, i s drugim prirodnim namirnicama. Zla nekoliko mjeseci na tjemenu su mu se pojavile vlasi crne kose. Tada se žustro bacio na dijetu da vidi kakve rezultate može postići.

Nakon osamnaest mjeseci doživio je goleme promjene. Vlasi koje su dotada bile pahuljice, postale su dovoljno dugačke da ih se moglo češljati, a i druge su počele izbijati.

Nakon još osamnaest mjeseci, uspjeh u njegovu slučaju značio je da može smanjiti uzimanje nekih nadomjestaka: više nije morao uzimati pilule vitamina B i smanjio je uzimanje biljnog ulja i pšeničnih klica na oko jednu žličicu dnevno. Smanjio je i uzimanje mesa.

Prema gospodi Pugh, neki mladi muškarci postigli su za nekoliko tjedana rezultate koje je za tri godine postigao taj starac bolesnih žlijezda i lošeg općeg zdravstvenog stanja.

Nedvojbeno biste željeli znati što je jeo taj gospodin. (Ne zaboravite da je mogao smanjiti dozu nekih namirnica.)

Primjer

DORUČAK:

Razne dodatne namirnice, koje se uzimaju prije obroka, poslije obroka ih između obroka, potrebno je pomiješati s voćnim sokom ili na bilo koji drugi način.

Kad god možete, pijte sok od mrkve.

Ponekad je potrebno piti komplekse vitamina B od dva različita proizvođača kako biste bili sigurni da ih uzimate dovoljno, a potrebni su vam i oni iz pšeničnih klica i ostalih izvora.

Jedan pacijent izgubio je kosu zbog kirurške operacije. Kosa mu se nije vratila dvije godine. Njegov problem brzo je riješilo nadopunjavanje njegove prehrane sirovim pšeničnim klicama, lecitinom, pivskim kvascem i drugim namirnicama koje hrane kosu.

Mogli bismo navesti i slučaj mlade djevojke koja nije izgubila samo kosu, već i obrve, nakon što je uzimala tablete protiv teka. Tri godine ostala je ćelava, iako se obraćala specijalistima koji nisu učinili ništa za nju. Na kraju je prihvatila prijedlog svoje majke i pokušala s velikim količinama pivskog kvasca. Za tri mjeseca, kosa i obrve počele su joj rasti.

Još dobrih savjeta za vašu prehranu

Ova dijeta “oživjet će kosu” na mnogim glavama. Možda će i vama pomoći. Namirnice u ovoj dijeti bogatije su od transformiranih industrijskih namirnica koje većina nas konzumira po navici. Dakle, počnite s jednom novom namirnicom da biste postupno stigli do potpunog popisa namirnica za dijetu.

Uvedite takve namirnice u svoju svakodnevnu prehranu: samo krto meso, govedina, jetra, iznutrice, riba i perad (svinjetina je isključena); jaja, zeleno povrće, zelena salata, gomolji (kao što je krumpir i mladi krumpir, kuhan ili pečen u ljusci u pećnici). Tu su i mliječni proizvodi, sezonsko voće i suho voće, posebice breskve, lješnjaci i orasi svih vrsta, nepečeni i nesoljeni te biljna ulja.

Jedite što je više moguće sirova povrća. Kuhanje i pečenje uništava njihove enzime.

Ako ih podnosite, jedite i mnogo krastavaca. Oni potiču rast kose zbog svog visokog sadržaja sumpora i silicija.

Ne pijte vodu dok jedete. Ako je moguće, pijte čak i kavu 20 minuta prije jela ili tek dva sata poslije jela.

Popis namirnica koje treba izbjegavati po svaku cijenu

Namirnice, vitamini i “dodaci” za zamjenu namirnica s prethodnog popisa:

Glavna zamisao je u tome da unesete u svoj organizam sve minerale, vitamine, aminokiseline i enzime koji su vam potrebni, jer nedostatak bilo kojeg sastojka može izazvati alopeciju.

Primjerice:

Neke namirnice hrane kosu i kožu vlasišta, dok joj druge štete. Dakle, sve što jedete ili ne jedete značajno utječe na brzinu kojom gubite kosu.

U kojoj mjeri se može liječiti ćelavost vanjskim preparatima? Čini se da je odgovor — u nekim slučajevima.

Članak u američkom časopisu Prevention navodi da vitamin E, uzet oralno, ubrzava rast kose. Članak završava ovim pitanjem:

U simbolici bilja nalazimo ilustraciju, čovjekov pokušaj da poveže svoje najtananije osjećaje sa svojstvima biljaka i cvijeća. Besprijekorni ljiljan može predstavljati samo čistoću; suncokret, uvijek okrenut suncu, simbol je odanosti; ružmarin što čuva svoju boju, simbol je vječnog sjećanja; ponosna palma rašireni je simbol pobjede; maslinova grančica je tijekom povijesti bila univerzalni simbol mira.

I, nakon znanstvene analize, potvrđena je djelotvornost starih narodnih lijekova od biljaka koje su naizgled potpuno beznačajne.

Proučavajući podrobno stare misterije o čarobnim svojstvima biljaka, došli smo do zaključka da su prva pravila na kojima se temelje neke legende možda skrivena, ali nisu zauvijek izgubljena.