Čubar – Satureja hortensis, Lamiaceae, porodica usnače
Čubar je začinska biljka, a kao začin se upotrebljava suhi nadzemni dio biljke u industriji jela i pića zbog ugodna mirisa koji podsjeća na papar. Eterično ulje biljke se upotrebljava u industriji konzervirane hrane i likera.
Morfološke karakteristike
Čubar je uglavnom jednogodišnja biljka, a u predjelima s toplom klimom uzgaja se kao višegodišnja.
Korijen je račvast, stabljika razgranata, uspravna, zeljasta, pri dnu drvenasta. Prema vrhu je tamnozelena, obrasla rijetkim dlačicama, a za vrijeme cvjetanja je tamnoljubičaste boje. Listovi su uski, ušiljeni, puni žlijezda s eteričnim uljem. Ljubičasti, bijeli ili ružičasti cvjetovi razvijaju se na kratkim stapkama u pazušcu listova.
Plod je kalavac sa četiri sjemenke, crnosmeđe boje. Masa 1000 sjemenki je 0,5 do 0,6g. Herba za vrijeme cvjetanja sadrži 1-2% eteričnog ulja.
Jednogodišnji čubar ima vegetaciju 140-160 dana. Zrelo sjeme klijavo je samo dvije godine. Ukoliko je posijano u povoljnim uvjetima nikne za dva tjedna, a u lošima tek za mjesec dana.
Kada biljka iznikne u početku raste vrlo brzo, pa procvate već za dva mjeseca. Cvjeta do mjesec dana, a toliko sazrijeva i sjeme koje je sklono osipanju.
Ekološki uvjeti
Čubar voli svjetlost i toplinu pa se sije na tlima bogatim humusom, koja se brže zagriju. Nema velikih zahtjeva za vodom zbog male lisne mase pa daje odlične urode i bez natapanja u našim klimatskim prilikama.
Tehnologija uzgoja – Plodored
Lako se uklapa u plodored jer je jednogodišnja biljka. Bitno je da se čabar ne sije na isto mjesto tri godine, zbog pojave štetnika, bolesti i višegodišnjih vrsta korova.
Priprema tla
Tlo treba u jesen preorati, a u proljeće sa što manje prohoda pripremiti ravnu, mrvičastu sjetvenu površinu, jer je sjeme čubra vrlo sitno. Nakon sjetve tlo treba izvaljati glatkim valjcima.
Sjetva
Sije se na prijelazu ožujka u travanj, jer sjeme klija na temperaturi 14-16°C.Dubina sjetve je 0.5-1cm, a međuredni razmak 50cm. Za 120-150 klijavih zrna na dužni metar potrebno je 4-6kg sjemena po hektaru.
Košenje herbe
Cijeli nadzemni dio biljke se upotrebljava kao začin, a kosi se u punom cvatu. Ako nakon košnje padne kiša, može se dobiti i drugi otkos. Pokošena herba se mora što prije osušiti. Suha, samljevena služi kao začin. Iz jednog otkosa može se dobiti 8-10t svježe herbe, odnosno 1,5-2t suhog mljevenog začina po hektaru.
