Kim – Curum carvi, porodica Apiaceae, štitarke

Kima ima više od 20 vrsta, a biljke mogu biti jednogodišnje, dvogodišnje i višegodišnje. Najstarija i najrasprostranjenija je dvogodišnja vrsta kima koja daje i najviše prinose.

Korijen kima prodire duboko u tlo, promjera je 1,5-2cm, izvana je crvenosmeđe boje, a na presjeku bijele. Lisna rozeta se razvije u prvoj godini, a čine ju perasto razdijeljeni, zeleni listovi dužine 20 cm. Druge godine se razvije razgranata stabljika pri dnu, visine 1-1,5m. Jednogodišnji kim ima stabljiku visine do 70 cm, sa žutozelenim listovima. Kod obiju vrsta na granama se stvaraju štitasti cvatovi sa 5-10 cvjetnih skupina sitnih, bijelih do blijedoružičastih cvjetića. Plod je suhi kalavac, sastavljen od dvije blago savijene tamnocrvene do sivosmeđe sjemenke duge 3-7 mm, a široke 1-1,25 mm. Masa 1000 sjemenki je 2-3,5 g.

Kim ima karakterističan miris od eteričnog ulja koje se nakuplja u pet uzdužnih rebara ploda, a nastaje odmah nakon oplodnje. Najviše ga ima u potpuno zrelom sjemenu.

Sjeme kima klijavo je dvije do tri godine, u povoljnim uvjetima proklija nakon 18-25 dana. Dvogodišnja je biljka, u početku se razvija sporo, prve prave listove oblikuje nakon 14 dana. U prvoj godini lisna rozeta ima 7-18 listova. U drugoj godini razvoj biljke počinje rano, a 4-5 tjedana nakon izbijanja izdanaka izrastu cvjetne stabljike. Korijeni koji u prvoj godini narastu duži od 0,5cm u drugoj godini stvaraju cvjetnu stabljiku.

U svibnju kim cvate 25-30 dana, a plodovi dozru 40-50 dana poslije cvjetanja. Plodovi sazrijevaju duže vrijeme i lako se osipaju.

Dvogodišnjem kimu vegetacija traje 440-460 dana, a jednogodišnjem samo 140-160 dana. Kada nikne, jednogodišnja biljka brzo raste, u lipnju vlata, a cvate tijekom srpnja. Plodovi sazru krajem kolovoza ili početkom rujna i lako se osipaju.

Na vlažnim pašnjacima u područjima umjerene klime s mnogo padalina raste samonikli kim. Niče već pri temperaturama 7-8°C, a za oplodnju mu je dovoljna temperatura 16-20°C. Osjetljiv je na svijetlost i ako je nema dovoljno u prvoj godini, u drugoj neće oblikovati cvjetnu stabljiku. Također je potrebna i dovoljna količina vlage. U drugoj godini pri stvaranju cvjetnih stabljika i oplodnji potrebne su padaline. Godišnja količina padalina mora biti 600-650 mm/m2.

Kim nije osobito osjetljiv na kvalitetu tla, ali najbolji prinos daje na aluvijalnim nanosima. Tla na kojima se zadržava voda i pjeskovita i kisela tla ne podnosi.

Kim se dobro uklapa u plodored i dobar je kao predusjev jer rano dozrijeva i nakon berbe nema korova. Nakon četiri godine kim se može sijati na istu površinu.

Kim treba sijati u temeljito usitnjeno tlo s prilično vlage, jer ima sitno sjeme koje sporo niče. Jesensko duboko oranje je obavezno za proljetnu sjetvu, kako bi se prije sjetve površina pripremila sa što manje prohoda i održala vlaga tla. Nakon sjetve u kolovozu, površinu treba povaljati.

Za proizvodnju kima su vrlo važni rokovi sjetve. Kim se sije žitnom sijačicom u redove na razmaku 36-40cm, a na dužnom metru treba posijati 80-100 klijavih zrna za što treba 10-12kg sjemena po hektaru. Jednogodišnji kim sije se u redove na razmaku 20-24cm s istim brojem zrna po dužnom metru, za što je potrebno 12-15kg sjemena po hektaru. Ne smije se sijati dublje od 2cm da bi jednolično nicalo. Dvogodišnji kim se sije na širi međuredni razmak da bi mogao razviti veću stabljiku čime se poboljšava kakvoća i povećava prinos ploda.

Prije nego što kim nikne, treba suzbiti korov. Od bolesti se može pojaviti pepelnica i peronospora koje mogu nanijeti veće štete usjevu. Od štetnika je najopasniji moljac kima, ličinka napada stabljiku i list, a kasnije i cvat. Grinje mu također nanose velike štete.

Žetvu treba obaviti vrlo pažljivo zbog osipanja plodova, žitnim kombajnom rano ujutro ili predvečer, kada se sjeme manje osipa zbog vlage u zraku. Kada je 67-75% plodova u voštanoj zriobi, obavlja se žetva. Prosječan prinos ploda je 1,1-1,3t po hektaru ili 10-12kg eteričnog ulja.