Koji su simptomi bolesti prostate?
Kod pojave prvih simptoma važno je odmah posjetiti liječnika kako bi se pravodobno krenulo s pravom terapijom. Svako odgađanje nosi mogućnost dodatnih komplikacija.
Najčešće bolesti prostate su benigna hiperplazija prostate, kronični prostatitis te rak prostate. Sve ove bolesti, ali i mnoge druge, mogu prouzročiti slične simptome (tegobe) donjega mokraćnoga sustava. Urolog će razlučiti o kojoj je bolesti riječ te odlučiti o daljnjim dijagnostičkim postupcima i o liječenju.
U novorođenčeta prostata je jedva veličine graška i teži samo nekoliko grama. U pubertetu se počne povećavati l otprilike u dvadesetoj godini dosegne veličinu kestena l težinu od otprilike 20 grama. Iako ostaje do četvrtoga ili petoga desetljeća života, nakon čega se u većine muškaraca počinje opet povećavati. Od veličine kestena može narasti do veličine naranče, a i težina joj se može višestruko povećati.
Benigna hiperplazija prostate (BHP) jedna je od najčešćih dijagnosticiranih stanja u odraslih muškaraca i karakterizirana je porastom broja epitelnih i stromalnih stanica u periuretralnom području prostate.
Benigno povećanje prostate ili adenom prostate uzrokuje različite stupnjeve opstrukcije te otežava ili gotovo potpuno onemogućava pražnjenje mokraćnog mjehura. Rizična skupina su odrasli muškarci iznad 45 godina života kod kojih se javljaju simptomi oboljenja donjeg urinarnog trakta (LUTS). Više od 35% muškaraca u dobi od 50 do 60 godina boluje od BHP-a, u dobi od 60 do 70 godina oboljelih je više od 60%. Iznad 75 godina života bilježi se čak 80% oboljelih. Prostatitis je pak najčešća urološka dijagnoza u muškaraca mlađih od 50 godina života i smatra se da 9 do 16% muškaraca ima dijagnozu prostatitisa.
Gram-negativne Enterobacteriaceae i Enterococci odgovorni su za većinu slučajeva bakterijskog prostatitisa. Smetnje sindroma kroničnog prostatitisa/kronične bolnosti zdjelice čini se da su rezultat međuodnosa između psiholoških čimbenika i disfunkcije imunološkog, neurološkog i endokrinog sustava.
Najčešća smetnja su bolovi lokalizirani u donjem trbuhu ispod pupka, u preponama, vanjskom spolovilu, u području perineuma istraga u križima. Česta je bolna ejakulacija, kao i erektilna disfunkcija.
Iritativno-opstruktivne smetnje mokrenja uključuju učestalo mokrenje, otežano i bolno mokrenje sa slabijim, katkada i prekinutim mlazom. Po definiciji sindrom postaje kroničan nakon tri mjeseca trajanja tegoba.
Kod pacijenata s nezaraznom kroničnom upalom prostate često se nađu drugi problemi mokraćnog sustava koji pacijente čine sklonim za razvijanje ove upale. Rak prostate bolest je koja se javlja u 5-7% muškaraca starijih od 50 godina. Učestalost pojave ove bolesti raste s dobi muškaraca — 80% muškaraca iznad 80. godine života ima karcinom (rak) prostate. Epidemiološka istraživanja pojavnosti raka prostate pokazuju najveću učestalost pojave bolesti u crnaca, a najmanju u pripadnika žute rase. U Europi i Americi pripadnici bijele rase imaju srednji rizik za razvoj bolesti, izuzev Skandinavaca među kojima je učestalost ove bolesti najzastupljenija u Europi. Simptomi bolesti javljaju se kasno, znatno kasnije nego simptomi kod dobroćudnog povećanja prostate. Najčešći simptomi koji dovode pacijenta liječniku su: učestalo mokrenje, otežano mokrenje, isprekidano mokrenje (stane pa krene), krv u mokraći i spermi, bol i pečenje pri mokrenju, problemi s erekcijom, bolna ejakulacija, česta bol i ukočenost u donjem dijelu leđa, u kasnijoj fazi bolesti dolazi do mršavljenja, gubitka teka i slabosti.