Korijandar – Coriandrum sativum, porodica Apiaceae, štitarke
Korijandar je poznat po svojim aromatičnim i ljekovitim svojstvima. Ulje se upotrebljava u farmaceutskoj i prehrambenoj industriji i u proizvodnji sapuna.
Morfološke karakteristike
Korijandar je jednogodišnja vrsta, vretenastog, slabo rasčlanjenog korijena koji ne prodire u tlo dublje od 40cm. Ima uspravnu zeljastu vrlo razgranatu stabljiku visoku od 20-150cm, što ovisi o sorti i uvjetima pod kojima raste. Središnja grana i sve bočne završavaju cvatom. Listovi su svijetlozeleni, a donji, koji oblikuju rozetu na dugim su peteljkama. Osuše se i odumru kada se oblikuje stabljika. Drugi listovi nastaju na cvjetnoj stabljici i odumiru tek kada plod počne sazrijevati. Cvat je štitast, sastavljen od sitnih, ljubičasto-ružičastih cvjetića ugodno slatkastog mirisa. Plodovi su loptasti i sadrže po dvije sjemenke, a svaka u lopti ima čvrstu kapu u obliku klobuka gljive. Kada sjemenke istjeraju klice, plod puca. Masa 1000 sjemenki iznosi 5-7g.
Eterično ulje se nalazi u cijeloj biljci. Zreli plodovi imaju ugodan miris, karakterističan za korijandar, a sadrže 0,4-1,5% eteričnog ulja.
Vegetacija mu je kratka, od nicanja do sazrijevanja potrebno je 80-120 dana, a od sjetve do nicanja 15-20 dana. U našim klimatskim prilikama cvate krajem svibnja. Dobra je paša za pčele za vrijeme cvjetanja zbog ugodnog mirisa. Plodovi su skloni osipanju, a dozrijevaju u srpnju.
Ekološki uvjeti
Korijandar je fotofilna biljka i od nicanja do cvjetanja zahtijeva 900-940 sati svjetlosti. Nije suviše osjetljiv na temperaturu, u vrijeme klijanja podnese -8 do -10°C. Ako visoke temperature potraju duže u fazi cvjetanja i stvaranja plodova, prinos ploda se smanjuje. Više vlage potrebno je zbog plitkog korijena, a osobito za vrijeme klijanja i u periodu od vlatanja do cvjetanja.
Za visoki prinos treba ga sijati na srednje vezana humusom bogata tla sa dobrim vodozračnim režimom, kao što su černozemi, smeđa tla i crnice.
Tehnologija uzgoja
Korijandar ne zahtijeva posebnu pretkulturu, ali se ne smije posijati poslije vrsta iz porodice štitarki radi pojave zajedničkih štetnika, bolesti i višegodišnjih korova. Zbog kratke vegetacije omogućuje postrnu sjetvu neke druge kulture. Nadzemni dio biljke je dobro organsko gnojivo. Na isto mjesto se ne sije 4-5 godina.
Ishrana biljke
Za rast i dobar prinos ploda biljci je potrebno mnogo hraniva. Najviše u vremenu od vlatanja do cvjetanja. Potrebna je i gnojidba prije sjetve, u proljeće, a prihrana s obzirom na tlo i klimu nije potrebna.
Priprema tla
Korijandar se sije u tlo poorano u jesen, budući da zahtijeva dosta vlage. U proljetnoj pripremi za sjetvu treba sa što manje prohoda održati vlagu u tlu, da bi se dobio što rahliji sjetveni sloj kako bi sjeme niklo brzo i jednoliko.
Sjetva
Početak ožujka je optimalno vrijeme za početak sjetve jer je kod nas tlo već zagrijano na 7-8°C. Korijandar se sije žitnim sijačicama, na 30-36cm razmaka među redovima. U redu se sije 70-80 klijavih zrna po dužnom metru na dubinu 2-2,5cm. Norma sjetve je 14-16kg sjemena po hektaru.
Žetva
Najvažnije je odrediti vrijeme žetve koja može početi kada nestane neugodan miris biljke na stjenice, a poprimi karakterističan, ugodan miris korijandra. Vlaga ploda je tada oko 20% i ako je namijenjen destilaciji izravno se prerađuje u prirodnom stanju. Ako se plod upotrebljava kao začin, mora se dosušiti do 12% vlage i pročistiti na selektorima do 94% minimalne čistoće.
Udio eteričnog ulja u prezrelom plodu se smanjuje i stoga žetva ne smije kasniti. Prosječni prinos ploda je 1,2 – 1,5t po hektaru, uz udio eteričnog ulja 0,8-1,3% obzirom na suhu tvar.