Pripravci za ublažavanje tegoba u probavnom sustavu
Stomatologici, amari, emolijensi (antiulkusna sredstva) i antacidi, karminativi ili antiflatulansi i digestivi, koleretici (kolekinetici, kolagogi), hepatici (hepatoprotektivi), antiemetici, laksativi ( purgativi) i antidijaroici.
Stomatologici su sredstva za liječenje usne šupljine najčešće kod upalnih procesa u usnoj šupljini, afti i paradentoze. Koriste se taninske – stežuće droge u obliku čajeva za grgljanje ili alkoholnih tinktura za premazivanje. Često se kombinira kadulja, petoprsta, mira, metvica i propolis.
Tu spadaju i sredstva za pomoć kod izbijanja prvih zubi. To su obično bezalkoholne kapi sa ekstraktom kamilice i nekim lokalnim anestetikom.
Amara su gorka sredstva, a upotrebljavaju se za izazivanje ili podsticanje apetita. To su uglavnom gorke droge u obliku nezaslađenih čajeva ili alkoholnih ekstrakata koji se uzimaju prije jela ( npr. gorki tonici). Često su na bazi pelina, lincure ili kičice.
Emolijensi ili antiulkusna sredstva su obično sluzne droge koje prekrivaju sluznicu želuca i crijeva i na taj način je zaštićuju i omogućavaju regeneraciju ( sljez, sladić).
Antacidi su sredstva protiv kiselosti u želucu, obično su sintetski adsorbensi, ili netralizirajuće soli ( soda bikarbona). Za oblaganje iritirane želučane sluznice koriste se čaj od bijelog i crnog sljeza. Od prirodnih antacida (hrana) koji smanjuju kiselost želučanog sadržaja koriste se : aloja gel, lješnjak, bademi, banane.
Karminativi ili antiflatulansi su sredstva za smanjenje nakupljanja plinova u probavnom traktu, imaju i spazmolitički (protiv grčeva) efekt. To su najčešće u obliku čajeva kamilica i metvica, te za djecu kim i koromač.
Digestivi su sredstva koja pospješuju probavu i uglavnom sadrže razne enzime, npr, iz ananasa bromelain i iz papaje papain koji pospješuju digestiju naročito masne hrane. Obično se uzimaju neposredno nakon jela ili uz jelo.
Koleretici, kolekinetici, kolagogi, su sredstva koja pospješuju lučenje žuči i njen tok. Tu spada metvica, ali i gorke droge kao maslačak i artičoka, te alkaloidna droga boldo.
Hepatici, hepatoprotektivi su sredstva za zaštitu jetre. Oni pospješuju detoksifikaciju jetre i produkciju žuči, najvažniji predstavnik je sikavica ( silimarin) koji ima i jak antioksidativni, detoksikacijski, protuupalno i regenerativni učinak na jetru – naročito kod alkoholne bolesti jetre. Potrebno ga je uzimati 3-6 mjeseci. L-ornitin i L-aspartat su neesencijalne aminokiseline koje igraju važnu ulogu u detoksikaciji i regeneraciji jetre .
Antiemetici su sredstva protiv povraćanja – uglavnom se daju prije putovanja – dobar učinak ima đumbir ( ginger ), te limun i udisanje eteričnog ulja matičnjaka. Od homeopatskih preparata se u iste svrhe koristi Nux vomica.
Laksativi i purgativi su sredstva za ispraženje crijeva.
Konstipacija ili zatvor podrazumijeva sporo prolaženje stolice kroz debelo crijevo, pa se ona nagomilava, suha je i tvrda. Čest uzrok tome je neredovito pražnjenje crijeva. Konstipacija je pojava kad osoba ima rijetku potrebu za pražnjenjem, stolice su tvrde i oskudne, pa se javlja osjećaj da debelo crijevo nije dovoljno ispražnjeno. S vremenom, ako se obuzdava normalna fiziološka potreba, dolazi do toga da refleksi postaju sve slabiji. Kao najčešći uzročnik konstipacije navodi se nepravilna i neredovita prehrana siromašna vlaknima. Jednako tako smanjen unos tekućine i neredovita tjelesna aktivnost može uzrokovati probleme sa stolicom. Važno je znati da i uzimanje nekih lijekova može dovesti do problema konstipacije , kao npr. narkotički analgetici, antidepresivi, nadomjesci željeza. I neke bolesti probavnog sustava mogu biti uzrok problema. Važno je znati prepoznati problem i na vrijeme potražiti pomoć, a pogotovo ako je riječ o djeci.
Najbolji prirodni laksativ su namirnice koje su pune vlakana. Topiva vlakna su puno bolja nego netopljiva jer povlače u sebe vodu i omekšavaju stolicu.
Jedna od najpoznatijih jela koja djeluju kao laksativi su suhe šljive i sok od šljiva. Šljive su pune topivih vlakana. One također imaju visoku razinu vitamina A, željeza i kalija. Nekoliko šljiva ili sok od šljiva jednom dnevno mogli bi pomoći kod problema sa zatvorom.
Ostalo povrće i voće koje se smatra prirodnim laksativima uključuje grožđe, smokve, marelice, repu, cikoriju, potočarku, kokos, avokado, rabarbaru i soju. U stvari, rabarbara sadrži senatozide koji imaju laksativna svojstva. Rabarbara se smatra vrlo snažnim laksativom, stoga bi bilo mudro jesti ju u malim količinama. Inače dodavanje u prehranu nekih od navedenih namirnica bi trebalo ublažiti probleme sa zatvorom. Također je preporučljivo jesti sirovo povrće i voće, kada god je moguće.
Cjelovite žitarice su pune topivih vlakana koji će pomoći zadržati zdrav probavni takt i održati stolicu mekom. Ostale sjemenke za koje se smatraju prirodnim laksativima su psilium i lanene sjemenke. Psilium ljuske dolaze iz sjemena trpuca i pomažu omekšati stolicu. Lanene sjemenke rade na istom principu.
Ukoliko postoji zatvor, prvo treba povećati unos biljnih vlakana iz hrane, vode, povećati aktivnosti, a tek onda uzeti neka čistila.
Čistila se dijele na volumna, omekšavajuća i stimulativna.
– volumna čistila su vlakna koja bubre ( mekinje , indijski trputac , sjeme lana ) te anorganske soli npr. gorka sol ( magnezijev sulfat ), te glukomanan ( gomolj azijske biljke Amorphophallus – konjac)
– omekšavajuća čistila su tekući parafin ( samo za upotrebu u veterini ) i glicerinski čepići i klizme
– stimulirajuća čistila su antrakinonske droge (list i plod sene, kora krkovine – Frangula, rabarbara, aloj-sok aloje koji je laksativ), te ricinusovo ulje.
Antrakinonske droge sadrže senatozide i djeluju u debelom crijevu, ne smiju ih koristiti trudnice , djeca, a ni dojilje zbog prelaska aktivnih tvari u mlijeko. Mogu izazvati bolnu peristaltiku crijeva (grčeve), a dugotrajnim uzimanjem naviku i lijenost crijeva. Ricinusovo ulje djeluje u tankom crijevu, djeluje u roku 2-4 sata. Koristi se kod akutnog zatvora ili za pripremu kod radioloških pretraga, nepoželjna je njegova upotreba kod kroničnog zatvora.
Antidijaroici – sredstva protiv proljeva. Proljev je česta smetnja i uglavnom nije opasan po zdravlje. Mnogi dobiju proljev jednom do dva put godišnje, uglavnom ne traje više od 2 do 3 dana i tretira se ciljanom prehranom i bezreceptnim lijekovima. Postoje akutni i kronični proljev, akutni traje do nekoliko dana, a kronični najmanje 3 tjedna. Ovdje se bavimo kratkotrajnim, akutnim proljevom.
Više je mogućih uzroka proljeva, najčešći je virusna zaraza, a ako to nije onda je nešto od ovoga:
• bakterijska infekcija koja je posljedica trovanja hranom
• infekcije uzrokovane stranim organizmima- parazitima
• stres, strah i ostali psihosomatski uzročnici
• hrane koja ne odgovara probavi
• alergija na pojedinu hranu
• uzimanje lijekova kojima je to nuspojava
• bolesti probavnog sustava (Kronova bolest i ostale)
Simptomi proljeva dijelimo na one lakše i teže gdje teži simptomi mogu biti znak ozbiljne bolesti pa zahtijevaju liječnički pregled.
Lakši simptomi su:
• grčevi i nadutost
• mekana i vodenasta stolica
• mučnina i povraćanje
• nagla potreba da se ide na WC
• razne turbulencije u području trbuha i crijeva
• suha usta i glavobolja- posljedice dehidracije
Teški simptomi kada treba potražiti pomoć liječnika su:
• krv, sluz i neprobavljena hrana u stolici
• gubitak težine
• groznica popraćena visokom temperaturom
Najbitnije je uzimati puno tekućine, jer se proljevom gubi tekućina. Poželjna tekućina su čajevi (šipak i crni čaj – koji stiskaju – zaslađeni umjetnim sladilima), mineralna voda koja sadrži i nadoknađuje i minerale, voda uz dodatak uz dodatak malo kuhinjske soli ili ako je jaki proljev uz dodatak rehidracijskih soli . Što se hrane tiče, treba jesti, ne treba postiti kod proljeva. Dvopek, tost, banane i riža se preporučuju. Za nadoknađivanje soli mogu poslužiti slani štapići. Nikako ne piti alkoholna pića za vrijeme i neko vrijeme poslije bolesti. Mogu se uzimati i zamjene za mlijeko , sojino mlijeko, rižino mlijeko ili brašno od rogača). Kao antidjaroici najčešće se daju adsorbensi – aktivni medicinski ugljen – koji na sebe veže nečistoće i plinove u crijevima, a izlučuje se neprobavljen, boji stolicu u crno i i adstringensi (taninske droge koje stiskaju, šipak, crni čaj, plod borovnice, petoprsta, hrastova kora itd.), a koriste se i probiotici.
Probotici – žive korisne crijevne bakterije mliječno-kiselog vrenja, najčešće iz roda Lactobacillus , koje su prirodno prisutne u našem probavnom sustavu, a «žive» unesene u organizam bilo putem fermentiranih mliječnih proizvoda, bilo putem farmaceutskih pripravaka pozitivno utječu na zdravlje obnavljajući i balansirajući crijevnu mikrofloru, tako da poboljšavaju peristaliku crijeva, ublažavanju dijareje, a istodobno i djeluju na jačanje imuniteta. Crijeva su domaćini brojnim bakterijama. Mnoge među njima su tzv. korisne ili dobre bakterije, koje nam pomažu da iz pojedinog obroka dobijemo sve potrebne hranjive tvari i energiju, a odgovorne su i za sintezu vitamina K i nekih vitamina B skupine. Isto tako zaustavljaju umnožavanje takozvanih loših bakterija i sprječavaju njihovo djelovanje, što pomaže očuvanju ravnoteže mikroflore u crijevima, pospješuje rad imunološkog sustava i čuva nas od bolesti. Probiotici se dodaju u broje prehrambene proizvode: mlijeko, sir, jogurt, kefir, a pojavljuju se i u obliku gotovih preparata kao npr. pastila, kapsula i suspenzija. Prebiotici – nisu živi organizmi nego neprobavljivi sastojci hrane – biljna vlakna , inulin , fruktooligosaharidi, te ostaci nakon razgradnje stanica. Osim što su hrana dobrim bakterijama u debelom crijevu , prebiotici poboljšavaju preživljavanje probiotika dok prolaze kroz gornji dio probavnog sustava , omogućavaju njihovo naseljavanje i po potrebi rast i aktivaciju u mikroflori debelog crijeva.
Simbiotici – preparati u kojima su sjedinjeni probiotici i prebiotici, u svrhu postizanja sinergističkog učinka, odnosno učinka koji je veći od zbroja njihovih pojedinačnih učinaka.