Što moramo znati o samoj ishrani?
Život i zdravlje svakog pojedinca, njegova radna energija, sposobnost i produktivnost ovisi o hrani. Hrana je jedna od najvažnijih čimbenika u životu čovjeka. To je studij za sebe. Kada budemo toga svjesni, onda će biti razumljivo da ishrani moramo obratiti najveću pažnju. Materije koje su neophodno potrebne za izgradnju i održavanje zdravog organizma dobivamo preko raznih namirnica. Čovjek često svjesno izbjegava baš one namirnice koje su najkorisnije i uzima one koje su organizmu manje ili nikako korisne ni potrebne, što više, neke su čak i škodljive: kao meso, alkohol, ocat, duhan itd.
Po pravilu morali bismo jesti više u prvoj polovici dana. Ujutro je najlakša probava, u podne je već slabija, dok je navečer potpuno slaba. Stoga se preporuča navečer što manje jesti. Stari ljudi, žele li imati dobar san, neka ne večeraju.
Jesti i piti treba od potrebe, a ne navike. Jesti treba polagano i bez žurbe — hranu dobro prožvakati. Ako je čovjek uzrujan radije neka ne jede, jer to jelo više škodi nego koristi. Pri jelu treba biti raspoložen i pažnju obratiti jelu. Jela treba da su mješovita — različita. Želudac treba odmora (barem 4—6 sati) između jednog i drugog obroka. Iznimke čine djeca i starci, odnosno bolesnici, čiji su obroci određeni drugim vremenskim razmacima.
Dolazi li hrana na još neprobavljenu, poremetit će čitavu probavu. Za vrijeme jela neka se ne pije odviše hladno piće. Nije zdravo jesti suviše hladna ni suviše vruća jela, jer se može poremetiti normalno lučenje želučanog soka i lako razboljeti.
Postoji arapska poslovica: »Zajutrak pojedi sam, objed pojedi s prijateljem, večeru pokloni neprijatelju«.
Spavanje poslije ručka nije zdravo (osim za malu djecu), jer se time sprječava probava. Probava treba da je završena prije nego li se zaspi.
Konačno u interesu zdravlja preporuča se da se čovjek hrani najjednostavnije. Samo takav način života je prirodan — svladava bolest, pa i skupoću u hrani.
Kiselo zelje ne bi se smjelo kuhati. Ako se već mora, onda tek da zavri, jer se kuhanjem uništavaju baš one bakterije koje uništavaju uzročnike gnjileži u crijevima. Sa špinatom je isti slučaj, on treba da se u malo pare prokuha, više u vlastitom soku. Zatim se doda ulja, malo soli, bibera i na taj način pripremljen jede.
Samo se po sebi razumije da treba upotrijebiti svježe i zdravo povrće. Natrulo ili vrlo staro može razorno djelovati na organizam. Što jednom počinje truliti, ne može se više ni najboljom pripremom popraviti. Obroci treba da su jednostavni i nikad više od tri jela. Moramo nastojati da uvijek bude kod svakog obroka i jedno sirovo jelo: salata, špinat (mlado lišće na ulju), celer ili voće. Za želudac je vrlo dobro da se zelen jede kao predjelo jer potiče želudac na rad.
Plodovi, zeleni listovi, orasi, razne repe: mrkva, krumpir, rotkva, celer, mahune, kupus, kelj, cikla, krastavci, riža, cvjetača, koleraba, špinat i peršin po mineralnom sadržaju daju čovjeku najsavršeniju hranu ako dodamo njima fina ulja ili biljne masti.
Iako je navedeno povrće bogato svim vrstama vitamina, s kuhanjem se izgubi veliki dio. Stoga je sirovo povrće od najveće vrijednosti. U protivno, ako ipak želimo da izgubljene vitamine nadomjestimo, onda jedimo što više voća (jabuke, jagode, grožđe, šljive, trešnje, breskve, naranče, kajsije, limune, banane, orahe, lješnjake i ostalo voće).
Današnje stanje zdravlja kod ljudi pokazuje da se čovjek nepravilno hrani, da naša ishrana nije u skladu s čovjekovom prirodom. Uzrok tome se nalazi u činjenici da su se ljudi mnogo udaljili od jednostavne ishrane koju nam je sama priroda pripremila. Time što se čovjek odalečio od prirode, griješi protiv njezinih zakona. Posljedice se osjećaju u mučnim bolestima i raznim tegobama.
Naša prava hrana mora biti ona koju nalazimo u krilu same prirode. Svaka biljna hrana naročito je probavljiva i hranjiva ako je jedemo sirovu (kakva je u prirodi). Biljne namirnice sadrže mineralne soli, razne vitamine neophodno potrebne organizmu. To je najkorisnija hrana — to je najsnažniji nosilac sunčane energije.
Svježe voće, mlado lišće (svih vrsta povrća) pa i kopriva (koju treba pariti) maslačak, špinat, peršin, mrkva, blitva, salata, zelje, cvjetača, dragušac itd. jedu se sirovi u obliku salate. Svježe špargle, koleraba, rotkvica, krastavci, neka se pripremaju na ulju s malo limunova soka i što manje soli.
Povrće koje namjeravamo kuhati, treba samo malo prokuhati u malo vode, više u pari. Tako ćemo sačuvati sve vitamine koji bi se inače izgubili dugim kuhanjem u mnogo vode.
Na gornji način možemo pripremiti i razne žitarice kako bi ostale sve hranjive tvari u njima. Zrnje (pšenica, kukuruz i ječam) treba kuhati u maloj količini vode dok ne popuca, (prethodno se zrnje kvasi 6—8 sati). Tako se kuha zob, leća, bob i suhi grašak. Ovako pripremljena hrana lakše je probavljiva i ne gubi svoju hranjivost ni tvari potrebne za pravilnu probavu.
