Timijan – Thymus vulgaris, Porodica Lamiaceae, usnače

Samonikla vrsta T. serpyllum u našim krajevima se naziva narodnim imenom «majčina dušica». Droga Serpyili herba upotrebljava se kao zamjena za timijan i sadrži oko 1% eteričnog ulja.

Timijan je višegodišnja vrsta, stabljike su uspravne i granaju se od korijena oblikujući polugrm visok 25-30cm. Primarna stabljika je dopola odrvenjela, a zeljasti dio je karakteristične tamnocrvene boje. Sa naličja listovi su obrasli gustim sivim dlačicama koje na vrhu imaju kvržice pune eteričnog ulja. Listići su sitni, eliptični i većinom sjedeći, dugi 4-10mm.

Klasasti cvatovi stvaraju se na vrhu stabljika, a sastavljeni su od blijedoružičastih cvjetića dužine 3-6mm. Plodići su kalavci, vrlo sitni, tamnosmeđi. Masa 1000 sjemenki je 0,25-0,28g. Dulje vrijeme cvate i sazrijeva, sitno sjeme je sklono osipanju što predstavlja problem kod uzgoja biljaka za sjeme.

Biljka ima ugodan miris i aromu. Sjeme timijana klijavo je 2-3 godine, a u povoljnim uvjetima proklija za dva do tri tjedna. U početku raste vrlo sporo i ne podnosi zasjenjene površine. Rano u proljeće druge godine biljke su u punoj vegetaciji. U svibnju cvjetaju, a tada se i kose, da bi u rujnu sazrele za drugi otkos.

Timijan dobro podnosi sušu jer je termofilna i fotofilna biljka. Niske zimske temperature bez snježnog pokrivača na rastresitim tlima mogu nanijeti veće štete usjevu. Na hladnim, vlažnim tlima timijan trune, na siromašnim ne daje prinos, a najbolje uspijeva na černozemu dobre strukture, uz dobru opskrbljenost hranjivim elementima.

Budući je timijan višegodišnja biljka ne ulazi u redovni plodored. Tek poslije 3-4 godine može se uzgajati na istom mjestu. Timijan ne zagušuje korove i zemljište ne smije biti zaraženo višegodišnjim korovskim vrstama o čemu treba voditi računa kod izbora površine za rasad.

Za sadnju je potrebno duboko zimsko oranje. Sa što manje operacija obrađuje se tlo u rano proljeće kako bi se očuvala vlaga nakupljena zimi. Tlo mora biti ravno, sitnomrvičasto, vlažno i rahlo do dubine 12cm.

Timijan se može razmnožavati vegetativno dijeljenjem starih bokora i generativno, sjemenom. Vegetativno razmnožavanje se rijetko primjenjuje jer nije ekonomično.

Sjeme se sije izravno u tlo ili u klijališta. Proizvodnja rasada je najraširenija u hladnim lijehama. Sjetva se obavlja sijačicama za sitnozrne kulture na razmaku 25-30cm, sa 0,8-1g sjemena po m2. Sjeme se ne smije sijati na dubinu veću od 0,5cm. Dok ne iznikne potrebno je održavati konstantnu vlagu tla, a kasnije ovisno o vremenskim prilikama i stanju rasada potrebno je zalijevati. Usjev treba oplijeviti do zime. U listopadu je rasad spreman za sadnju, a može prezimiti u klijalištu i biti presađen u proljeće.

Razmak među redovima prilikom sadnje je 50-70cm, a u redu 15-25cm. Sadnice su nježne, visoke 7-10cm i sade se po dvije, tri zajedno. Za jedan hektar treba 0,5-0,6kg sjemena, od čega se pripremi 160 000 do 240 000 sadnica.

Timijan nema bujnu stabljiku koja bi zagušila korov, stoga je borba protiv korova osnovna njega. Ukoliko se pojave višegodišnji perzistentni korovi obavlja se i međuredna kultivacija, a obavezna je radi prozračivanja tla. Najbolje ju je obaviti u jesen poslije gnojidbe.

Nadzemni dijelovi biljke se pokose i ubire se timijan. Jedna košnja je u prvoj godini, a u drugoj dvije, u fazi cvjetanja kada biljke sadrže najviše aktivnih tvari. Košnja može biti ručna ili strojna, a visina reza je 7-10cm iznad tla da bi se smanjila količina drvenastih dijelova u sirovini. Prve godine prinos nije veći od 6t/ha, a u slijedećim godinama proizvodnje može se dobiti 8-10t svježe herbe po hektaru.

U urednom nasadu u kojem nema višegodišnjih vrsta proizvodi se sjeme. Biljke se ne kose već se ostave da sjeme sazre. Žetvu je najbolje obaviti u dva dijela zbog produženog razdoblja cvjetanja i sazrijevanja. Kada na donjoj trećini cvata sjeme postane smeđe, herba timijana se pokosi i ostavi raširena na ceradi da sjeme sazre. Herba se osuši nakon dva do tri tjedna i spremna je za vršenje kombajnom. Sjeme koje se dobije doradi se do zadovoljavajuće čistoće i uskladišti na suhom mjestu. Po hektaru se može dobiti 100 do 150 kg sjemena.