Bijeli sljez – Althaea officinalis, porodica Malvaceae

Bijeli sljez je višegodišnja biljka, jakog, mesnatog, račvastog korijena. Kora je blijedožuta, a meso korijena je bijelo. Ima slatkast okus i sadrži sluzi. Prvo se oblikuje lisna rozeta okruglih listova, a potom uspravna stabljika visoka i do dva metra. Listovi su srcoliki, krupni, na dugim peteljakama, nazubljenog ruba i obrasli gustim dlačicama, srebrnastozelene su boje. Bijeli cvjetovi sa pet latica stvaraju se u pazušcu listova. Plod je bočno spljošteni kalavac koji sadrži više sjemenki. Masa 1000 sjemenki je 3-5g.

Sadržaj sluzi je 30-35% i o njoj ovisi ljekovitost sljeza. Sadrži i oko 35% škroba, 1,5% masnog ulja, te pektin, tanin, asparagin, lecitin i fosfat.

Bijelom sljezu ne pogoduju duge suše, a da bi se mogao razviti bujan korijen i nadzemni dio biljke, zahtijeva rahlo i vlažno tlo.

Ne uklapa se u plodored jer je višegodišnja biljka, a nije dobar za ozime kulture kao predusjev, jer se kasno vadi korijen. Za sjetvu je potrebno duboko zimsko oranje.

Sjetva se obavlja rano u proljeće, u ožujku. Sije se na dubini 1-2cm, na 70cm razmaka među redovima sa 5-6kg sjemena/ha. Češće se sije izravno, a sve manje se sade sadnice proizvedene u lijehama. Tlo se kultivira više puta da se što bolje prozrači zona korijena, jer usjev ostaje na istom mjestu više godina.

Od štetnika i bolesti veće štete mogu nanijeti buhač i rđa lista, pa je potrebno praćenje njihove pojave na usjevima.

Korijen se pere, guli, reže i suši, vadi se u kasnu jesen ili u rano proljeće, a list i cvjetovi se beru više puta za vrijeme vegetacije, pazeći da se ne ubere više od trećine listova da korijen ne izgubi na kvaliteti. Prinos korijena je 1-1,5t/ha, lista 1t, a cvjeta i do 100kg po hektaru. Urod sjemena je 200 do 500kg/ha.