Biljni preparati protiv napetosti i glavobolja
Priroda nudi obilje djelotvornih i bezopasnih biljaka koje mogu ublažiti tjeskobu i napetost modernog života te stalne glavobolje. T. Bartram, praktičar moderne fitoterapije, izjavio je: “Valerijana oduvijek postoji za one koji žele istražiti putove koji sigurno vode prema uravnoteženom živčanom sustavu. Zalažemo se za drevnu medicinu biljaka koje bi zamijenile moderne lijekove dvojbene neškodljivosti.”
Valerijana je staro sredstvo za živce i sedativ. Godine 1951. Gstirner i Kind pokazali su da je njezina tisućljetna reputacija opravdana. Ta dva znanstvenika otkrila su da su umirujući učinci te biljke uzrokovani kombinacijom više aktivnih sastojaka.
Biti miran, a ne drogiran
Evo kratkog popisa biljaka koje se koriste za živce u fitoterapiji. Ostale su navedene kao djelotvorne u poglavlju o nesanici.
Gospina papučica (Cypripedium pubescens)
Pleme Penobscot i ostala indijanska plemena kuhaju taj korijen i služe se uvarkom kao lijekom za živce. Taj lijek su Indijanci prenijeli kolonistima i, na kraju, medicinskoj struci. Godine 1849. doktor Porcher napisao je da je to sredstvo protiv grčeva i cijenjeni sedativ čije je djelovanje u ublažavanju neuroloških simptoma slično onome valerijane. Gospina papučica ima ugled djelotvornosti protiv histerije i horeje, neurološkog sindroma karakteriziranog grčevitim drhtanjem i drugim nevoljnim kretnjama koje su se nekoć zvale “plesom svetog Guyja”.
Tradicionalna uporaba valerijane
Evo mišljenja jednog profesionalca, doktora Swinburnea Clymera, o vrijednosti upotrebe Gospine papučice:
“Prah Gospine papučice najbolje je poznato sredstvo za živce. Ima najbolji učinak u svim slučajevima živčanih tegoba, kao i na simptome histerije. Apsolutno je bezopasno i može se primjenjivati u svim slučajevima bez opasnosti. Tim je bolje što se zna da opasni narkotici stvaraju ovisnost od koje pate milijuni žrtava. Taj prah ima tendenciju olakšavanja sna. Vrlo je umirujući zbog toga što smiruje živce i stvara stanje ugode koja omogućuje prirodno utonuće u okrepljujući san. Može se uzeti pola kavene žlice u toploj vodi, a ta se doza može ponavljati onoliko često koliko je to potrebno.
Leonorus cardiaca
Englesko ime te biljke sugerira da se odavno upotrebljava za tegobe ženskih bolesti. Drevni botaničari tvrdili su da ima blagotvoran učinak na sluz maternice i da je također i lijek za razdražljivost i histeriju. Latinsko ime “cardiaca” odnosi se na srce i možemo tvrditi da se prepisivala kao tonik za srce, posebice u slučajevima palpitacija.
Te drevne tvrdnje o blagotvornosti za živce neobične su jer drevni botaničari nisu mogli znati da ta biljka sadrži velike količine kalcija. Znanstvenici su utvrdili da je taj dragocjeni mineral nužan za zdravlje mišića. Srce je mišić i potreban mu je kalcij za snagu i regulaciju ritma. Tijelo zahtijeva kalcij i za kontroliranje impulsa neurotransmitera.
Szekely je napisao: “Kalcij je glavni element za kontrolu živaca. On u velikoj mjeri utječe na formiranje svih živih stanica i upravlja živčanom aktivnošću. Kontrolira stezanje mišića i srčani ritam.”
Leonorus cardiaca održala je svoj ugled tonika, sredstva za živce, sredstva protiv grčeva i za reguliranje menstruacije. Upotrebljava se i na isti način kao i u prošlosti. Osim kalcija, ta biljka sadrži alkaloide, gorke tvari i jedno eterično ulje.
Šišak (Scutellaria laterifolia)
Prirodno stanište te biljke je Europa, Sjeverna Amerika i Daleki istok. Najveću medicinsku vrijednost ima američka vrsta.
Uporaba:
1. Sredstvo za živce, protiv grčeva i kao blago sredstvo protiv proljeva. To je jedno od najboljih poznatih sredstava za živce i može ga se prepisati za sve živčane tegobe. Doza je jedna kavena žličica čaja koji se napravi s 30 grama biljke u pola litre vrele vode (Iz: Potter’s New Cyclopedia of Botanical Drugs nad Preparations (Pitman & Sons, London).
2. Zbog svog djelovanja na cerebrospinalne centre, šišak je dragocjen lijek koji kontrolira nervoznu razdražljivost i histeričnu ekscitaciju. Koristan je u slučajevima nestabilnosti, uzbuđenja, nesanice, nakon dugotrajne koncentracije, nakon duge bolesti i u stanjima krajnjeg umora. Djeluje vrlo brzo jer se uzima u vrućim pićima, što izaziva znojenje. Ne znam ništa djelotvornije od šiška za alkoholičare koji žele prestati piti. On dezintoksificira i umiruje pacijenta te mu vraća san i apetit (prema doktoru Fearnu).
3. Šišak je jedno od najsigurnijih sredstava za umirivanje živaca i osvježenje; najdjelotvornije je u obliku čaja ili tinkture u vrlo toploj vodi. Za stanja nervoze i razdražljivosti šišak treba ovako kombinirati:
1, 5 cl tinkture Gospine papučice 3 cl tinkture šiška.
Upotrebljavajte 10 do 30 kapi u vodi svaka 2 do 4 sata (iz: Nature’s Healing Agents, Quakertown, Pa: The Humanitarian Society).
4. Za nervozan umor:
Ekstrakt šiška 10 cm3
Ekstrakt valerijane 10 cm3
Ekstrakt imele (Viscum album) 10 cm3
Ekstrakt hmelja 10 cm3
Ekstrakt gorčaca 10 cm3.
Dodajte četvrt lite vode. Uzimajte dvije kavene žličice u vodi prije obroka. (Medical Herbalist).
Doktor J. R. Yemm prenio nam je ovo iskustvo:
“Jedan muškarac, prividno dobra zdravlja, kojeg sam nedavno sreo, pričao mi je da se kod mnogih liječnika liječio od nervoznog umora i nesanice. Lijekovi, koji su sadržavali brom i ostale škodljive sastojke, nisu ničemu poslužili. Potom su ga uvjerili da iskuša prirodnu medicinu i pripremio je čaj od 25 grama šiška i po 12 do Igrama hmelja i gorčaca. Za tjedan dana počeo je dobro spavati, a za dva mjeseca osjećao se sasvim dobro.”
Valerijana je biljka koja uspijeva u Europi i Aziji. Ne treba je miješati s Gospinom papučicom koja se često zove “američka valerijana” iako te dvije biljke imaju slično terapijsko djelovanje.
Neki autoriteti misle da ime “valerijana” potječe od latinskog “valere” — biti dobra zdravlja. Drugi misle da potječe od imena latinskog liječnika Valerijana koji je prvi upotrijebio tu biljku u medicini. Ona je nekoć bila tako cijenjena zbog iscjeliteljskih svojstava da su je zvali blagoslovljenom biljkom i posvećivali Djevici Mariji.
Valerijana je tradicionalni lijek za funkcionalne tegobe živčanog sustava. Spominjala se kao domaći lijek u knjigama iz XI. stoljeća. Jedan recept iz XV stoljeća propisuje: “Kada se ljudi bore, a vi želite da prestanu, dajte im sok od amantile, naime valerijane, i mir će odmah uslijediti.” U članku u časopisu British Medical Journal objavljenom 1928. doktor Manson pisao je da je valerijana “najbolji lijek za nervozu”.
Danas mnogi neortodoksni liječnici primjenjuju valerijanu, ali nažalost, često se kombinira s bromom, koji taj dragocjeni prirodni lijek pretvara u kemijski lijek. Fitoterapeuti preziru tu praksu i upotrebljavaju biljku samu ili u kombinaciji s drugim biljkama.
Sastojci valerijane
Ona sadrži valerijaničnu, mravlju i acetičnu kiselinu, jedno eterično ulje, smolu, amidon, jedan glukozid i dva alkaloida, hatrin i valerijanin. U fitoterapiji se djelovanje toga korijena smatra dobrim za živce, antispazmodičnim, sedativnim, umirujućim i sredstvom protiv vjetrova.
Uporaba
1. Doktor William Fox daje slijedeće informacije o medicinskoj vrijednosti valerijane.
“Posebice je korisna za živčane tegobe, naročito kod nervoznih, histeričnih, nestabilnih i razdražljivih žena. Doza je jedna ili dvije čaše čaja od korijena ili 20 do 30 kapi tinkture u zaslađenoj vodi tri ili četiri puta dnevno.
2. Doktor Clymer savjetuje: “U svim slučajevima teže nervoze čiji je uzrok želudac, najbolji rezultati postižu se sa slijedećom kombinacijom:
Tinktura kamilice 3 cl
Tinktura valerijane 0,75 cl.
“Pet do trideset kapi svaka tri sata ili manje, ovisno i težini simptoma.”
3. Doktor Yemm napisao je:
“Umirujuća je i širi se cijelim organizmom, umiruje živčani sustav u slučajevima razdražljivosti, nesanice i histerije. Posebice je dobra za slučajeve nervoze u djece. Jasno i izravno utječe na cerebrospinalni sustav i vraća ga u ravnotežu, ako je bio neuravnotežen. Taj korijen ublažava bol i olakšava san. Osobe “na rubu živaca” osjećaju posebne dobrobiti od njega.
“Priprema i upotreba: pripremite čaj kako slijedi:
Valerijana 30 grama
Voda (vrela) 1/2 litre.
Doza: jedna ili dvije čaše četiri puta dnevno.
4. Botaničari često kombiniraju valerijanu s dvjema odgovarajućim biljkama ili s više njih. Evo iskušanog recepta protiv živčane napetosti i nestabilnosti. Pomiješajte:
1 jušnu žlicu valerijane
1 jušnu žlicu šiška
1 jušnu žlicu mačkovine
1 kavenu žličicu celerova sjemenja.
Pripremite čaj u pola litre vrele vode. Poklopite i pustite da se natapa 10 minuta. Procijedite. Preporučena doza je jedna vrlo topla šalica, koja se ispija polako, tri ili četiri puta dnevno.
Bitunika (Betonica officinalis)
Uobičajeno ime te biljke potječe od keltskog “ben” (glava) i “ton” (dobro), što podsjeća na njezina svojstva lijeka protiv glavobolje.
Antonije Musa, liječnik cara Augusta, napisao je cijelu knjigu o njezinoj medicinskoj uporabi, a botaničari svih potonjih stoljeća hvalili su vrijednosti te biljke. Jedno vrlo staro botaničko djelo koje je napisao Apulej. navodi da je bitunika “dobra za dušu kao i za ljudsko tijelo; ona štiti od strašnih vizija i noćnih mora i vrlo je zdrava”. U svojoj knjizi British Physician iz 1687. Turner je napisao: “Imao bih dojam da pripovijedam o čudesima kad bih izvijestio o rezultatima koje sam postigao s bitunikom, ne samo protiv nesanice, već i da bih potisnuo sve vrste glavobolja”.
Uporaba
Bitunika se svrstava u sredstva za živce, u sedative, okrepljujuća sredstva, lijekove protiv proljeva i aromatike.
Doktor Jon Evans daje dobar primjer kako se ta biljka danas upotrebljava: “U medicinskoj praksi sreo sam mnogo razdražljivih pacijenata koji su patili od živčane napetosti i glavobolja čisto funkcionalne prirode. Loše su spavali i ponekad se žalili na noćne more. Za takve simptome živo preporučujem jednostavan čaj od bitunike s 30 grama u pola litre vrele vode. Često uzimati jednu čašu toga čaja.”