Gorke biljke poboljšavaju probavu
Običaj da se “bitteri” (“bitter” znači naprosto “gorak”) upotrebljavaju kao lijekovi za želudac, vrlo je star. Rimljani, poznati po neumjerenosti, vjerovali su da su gorke biljke nezamjenjive u prehrani. Indijanci su također cijenili prirodno gorke biljke, povrće i voće. Prvi istraživači Amerike vidjeli su domoroce kako jedu krumpire, no smatrali su da su ti gomolji pregorki za njihov ukus. Tek nakon nekoliko stoljeća uzgoja u domaćinstvima bijelaca krumpir je postao krupniji, mesnatiji i praktički bez okusa.
Gorka jela oduvijek su cijenjena. Danas, na Islandu, Laponiji i Grenlandu peče se kruh i rade pića od gorke islandske mahovine. U nekim se zemljama u proljeće skupljaju listovi divljeg maslačka i jedu kao salata.
U Europi, gorčac je vrlo cijenjena gorka biljka, na glasu kao tonik koji značajno poboljšava apetit i probavu.
U prošlom stoljeću otac Kneipp, slavni travar, pisao je:
“Odmah na početku, savjetujem vam da pripremite ekstrakt gorčaca tako da dobro osušene korijene narežete na kockice i stavite da se namaču u bijeloj rakiji ili konjaku. Procijedite nakon tjedan dana.
Ovaj je ekstrakt jedan od najboljih lijekova za želudac. Stavite 6 do 8 jušnih žlica vode u čašu i dodajte 20-30 kapi ekstrakta. Uzimajte ovu mješavinu svaki dan tijekom jednog vremenskog perioda. Ubrzo ćete imati dobru probavu kao i dobar apetit. Ako vam obrok leži na želucu, dovoljno je uzeti kavenu žličicu ekstrakta u pola čaše vode i to će se okrepljujuće sredstvo ubrzo pokazati korisnim.
Gorčac je također izvrstan kod želučanih grčeva. Kada nakon više dana loše hrane i pića putnici stignu iscrpljeni i gotovo bolesni na odredište, mala bočica gorčaca, iz koje valja uzeti nekoliko kapi, čini čuda.
Kavcna žličica ekstrakta u malo vode stat će na kraj mučninama i nesvjesticama. Gorčac grije, krijepi i donosi mir tijelu i duhu.
Gorki tonik omiljen među Indijancima
Kanadski hidrastis (hydrastis canadiensis) bio je vrlo cijenjen kod Cherokee-Indijanaca kao gorki tonik i lijek za vanjsku upotrebu kod mnogih tegoba. Prema tekstovima iz onog doba, upravo su Indijanci upoznali bijelce s ovom biljkom. Medicina se odmah zainteresirala i brojna izvješća počela su se pojavljivati u medicinskoj literaturi. Hand piše u “House Surgeonu” iz 1820.: “Može ga se koristiti u obliku praha ili pak čaja kod loše probave…”. 1833. godine časopis “The Thomsonian Recorder” izradio je listu načina medicinske uporabe hidrastisa koju su drugi opisali i komentira: “Sjajno liječi bolove u želucu i žgaravicu, te mučninu.” Također se spominje kao dobar lijek za “onu bolest koja se javlja kod trudnica koju zovu jutarnjim mučninama”.
Hidrastis je ugodno gorkast i pomalo pikantan. Dr. Ellingwood piše: “Najjače djeluje upravo na želudac.” A Curtis smatra da se hidrastis treba stavljati u “bitter” jer on često liječi težinu u želucu nakon obroka.
U suvremenom engleskom djelu o lijekovima na bazi biljaka (Potter’s New Cycloped of Botanical Drugs and Preparations) hidrastis se spominje kao dragocjen lijek za probleme probavnog sustava. “Osim kao gorki tonik, može ga se koristiti za obnavljanje sluznice. Zauzima jedno od prvih mjesta u liječenju želučanih tegoba djelujući na blagotvoran način u slučaju upale. Jednako je dragocjen kod dispepsije, jetrenih tegoba i tromosti probavnog sustava.”
Mattson predlaže jednu kavenu žližicu hidrastisa u prašku u šalici vruće vode. Može se dodati šećera po želji. Kapsule, koje se mogu uzeti s gutljajem vode, praktičan su način uporaba hidrastisa.
Recept za “bitter” od hidrastisa
Jednake količine narančine kore, prickly asha i korijena hidrastisa stavite da se moče u bijeloj rakiji ili konjaku kroz 8 do 10 dana. Uzimajte malu dozu prije obroka. Ovaj liker možete filtrirati ili pak ostaviti biljke da stoje.
Stolisnik – pravi lijek za mučninu
Gorke biljke važne su švicarskim gorštacima i malo koja švicarska kuća nema zalihu ljekovitih biljaka, potrebnih za pripremanje sredstva za jačanje ili tonizirajućeg aperitiva. Švicarci koriste i cijene gorki čaj od stolisnika.
Ova je biljka bila poznata američkim Indijancima koji su je koristili za vanjsku uporabu za liječenje rana i posjekotina. Kao čaj služila je za želučane tegobe. Bijeli kolonizatori koristili su je kao gorak začin. Dr. Clapp smatrao je biljku blagim astringensom i držao da listovi imaju jaču moć od cvjetova, a da je američka vrsta djelotvornija od europske. Liječnici osvajača Zapada propisivali su je protiv proljeva, benignih hemoragija i dispepsije.
U suvremenim trgovinama ljekovitim biljkama stolisnik se pojavljuje kao specifičan lijek protiv mučnine i kao siguran gorki tonik, “koji u tren oka potiče apetit i probavni sustav”. Šalica-dvije čaja od listova ili cvjetova stolisnika poznati su po tome da uklanjaju mučninu za nekoliko minuta.
Iz stolisnika se ekstrahira hlapiva esencija koja sadrži azulen, ahilein (glikoalkaloid), smolu, tanin, kalcijeve i kalijeve kloride, razne soli, poput nitrata i fosfata.
