Zdravlje vaših očiju

Najveći dio slučajeva, koje je on tretirao, bile su upale u ovom ili onom obliku. Blefaritis i konjunktivitis bile su onda endemske bolesti. Lijek, koji je on propisao, bila je jedna obična biljka zvana vidova trava (Euphrasia officinalis), obično u obliku losiona za oči ili, ponekad, kao čaj.

Vidova trava već se stoljećima smatra specifičnim lijekom za upalu, umor očiju i oči koje suze. Zanimljivo je primijetiti da je u većini europskih jezika ime biljke motivirano njezinim svojstvima. Na francuskom, primjerice, narodno ime glasi “casse-lunettes”, što znači “razbija naočale”; na talijanskom je “luminella” odnosno „svjetlo za oči“, a na njemačkom “Augentrost” ili „utjeha za oči“.

U četrnaestom stoljeću već se znalo za blagotvoran učinak vidove trave na vid. Biljka se opisivala kao “dragocjena voda što bistri vid”. U sedamnaestom stoljeću je Culpeper, slavni engleski travar, rekao o vidovoj travi: “Uistinu je vrlo djelotvorna u poboljšanju vida koji je oslabio s godinama.”

Još i danas vidova trava uživa veliku reputaciju lijeka za neke očne tegobe. Liječnica Dorothy Sheperd, na primjer, navodi brojne slučajeve medu svojim pacijentima, kod kojih je redovita upotreba losiona od vidove trave dala odlične rezultate kod raznih bolesti. (Također je ustanovila da je ova biljka djelotvorna u tretmanu ospica).

Liječnik Jon Evans (Velika Britanija) piše (Health from Herbs – Biljkama do zdravlja, rujan-listopad 1969.):

“Ova biljka (vidova trava) specifično djeluje na sluznicu oka, nosa i na gornje dijelove grla, sve do dušnika. Njezino djelovanje na suzne žlijezde i putove je glavni razlog njezine uporabe kod ospica, jer štiti oči.

Kao što kazuje njezino narodno ime, u prvom redu djeluje kod bolesti oka. Ne znam ništa djelotvornije u slučaju konjunktivitisa od losiona na bazi ovog nevjerojatnog lijeka. Poznato je da je ova bolest vrlo neugodna zbog iritirajućih izlučevina koje lijepe vjeđe.”

Količine sastojaka u losionu jednake su onima u čaju: 30 grama sušene vidove trave na pola litre kipuće vode. Oči treba ispirati tri do četiri puta na dan. Losion se mora brižljivo procijediti; ako ga se ostavi stajati pola sata, biljne čestice slegnut će se na dno (biljni čajevi mogu se procijediti kroz pamučnu tkaninu koja upija vodu). Ako je očna infekcija veoma bolna, treba lagano zagrijati losion. Također se može koristiti ekstrakt svježe vidove trave. No kako je on vrlo koncentriran, dovoljne su tri kapi u žlici prokuhane, rashlađene vode. Koncentrirana otopina mogla bi vam nadražiti oči. No koju god od ovih metoda izaberete, uvijek posebice napunite posudicu za ispiranje očiju kod kapanja u svako oko.

Slijedeći podaci uzeti su iz “Ada Phytotherapeutica”, nizozemskoga znanstvenog časopisa koji se bavi biljnom medicinom (Svezak XII., br. 9., 1965., Amsterdam).

Svaki student botanike poznaje načine korištenja Euphrasiae officinalis ili vidove trave. Ta biljka je na prvom mjestu što se tiče zaštite i očuvanja dobrog stanja očiju. Kod unutarnje uporabe, ona djeluje na prirodnu tendenciju starenja oka; treba se uzimati 10 kapi ekstrakta triput dnevno ili čašu čaja na dan (28 grama svježe biljke na pola litre vode).

Ova publikacija spominje još efikasniju metodu: ispiranje očiju, ujutro i navečer, losionom načinjenim od tri kapi ekstrakta vidove trave u posudici za ispiranje očiju punoj vode. Kod upale vjeđa, crvenila oko njih i skupljanja sluzi u očima treba u posudicu s losionom vidove trave dodati i kap ekstrakta hidrastisa.

William Smith savjetuje, u slučaju obične iritacije očiju, ispirati oči mješavinom vidove trave i ružine vodice “u omjeru otprilike 1 : 20, i to više puta na dan”.

Jedna poznata homeopatska revija navodi slučaj koji uvjerljivo dokazuje ljekovitost vidove trave.

Nakon kroničnog konjunktivitisa, pacijentica je imala dosta veliku cistu na rubu desnog oka. Tijekom proteklih godina, imala ih je tri ili četiri i bojala se podvrgavanja još jednoj operaciji. Oba oka bila su joj nadražena, a desno je, osim što je imalo cistu, još i neprestano suzilo kad bi bila na otvorenom prostoru.

Jednog dana, netko joj je u razgovoru predložio da se posavjetuje s homeopatskim liječnikom. To je i učinila. Propisao joj je: dvije tablete vidove trave (“Euphrasia 6”) na sat tijekom jednog dana, poslije tri puta dnevno, i jednu homeopatsku otopinu vidove trave – jednu kap u kupki za oči, jednom ili dvaput dnevno.

Dva tjedna kasnije, oba oka bila su očišćena, a upala je praktično nestala. Oko joj više uopće nije bilo natečeno, a cista se smanjila.

Žena je otišla svom oftalmologu koji je bio zapanjen poboljšanjem stanja. Izjavio je da nikad nije čuo za vidovu travu, no savjetovao joj je da još mjesec dana nastavi s tretmanom i da opet dođe na pregled.

Ona je postupila tako. Tjedan dana kasnije, cista se smanjila na veličinu dugmeta i ostao je samo mali trag upale vjeđe. Ona kaže da je na kraju mjeseca specijalist potvrdio da je poboljšanje očito i nedvojbeno. Savjetovao joj je da nastavi ovaj tretman koji dokazano daje ovako odlične rezultate.

Travari već stoljećima pišu da je peršin blagotvoran za oči. Danas nutricionisti kažu da je ova skromna biljka izuzetno bogata vitaminima A i C te da sadrži znatne količine vitamina B, kalcija, željeza, fosfora, mangana i kalija.

Vitaminom A dobro se liječi hemeralopija (loš vid noću). Tkivo normalnog oka sadrži visok stupanj vitamina C. Vitamin C mora, dakle, biti veoma važan za oči (ustanovljeno je da oboljeli od mrene imaju manjak vitamina C). Kalcij je potreban očnim mišićima i vodenastim sokovima. “American Journal of Ophtalmology” (svibanj 1950.) tvrdi da je uzrok kratkovidnosti nedostatak kalcija i vitamina A.

Ove konstatacije daju povoda mišljenju da su stari travari s pravom tvrdih da je peršin dobar za oči, iako nisu znali za vitamine i minerale.

Slab vid noću, koji muči milijune ljudi, jedan je od prvih simptoma nedostaje vitamina A. U slučaju manjeg nedostatka, osoba vidi bolje danju nego noću i može osjećati umor nakon čitanja ili gledanja televizije, primjerice. Ako je nedostatak veći, osjeća bol nakon rada koji zahtijeva koncentraciju, vidni umor, nervozu i glavobolju; ako je nedostatak iznimno velik, osjeća pečenje, svrbež, nadraženost vjeđa i veliki umor očiju; rane i čirevi mogu se katkad pojaviti, a u kutu oka skuplja se sluz. Ozbiljan nedostatak može biti praćen skotomom – crnim ili sivim mrljama – u vidnom polju, suhoćom očnog tkiva, s osjećajem zrnatosti na očnoj jabučici (kseroftalmijom). Ako je suhoća dugotrajna, rožnica se omekšava, zamućuje, postaje siva i neprozirna (keratomalacija).

Osobe kojima nedostaje vitamin A, tuže se ne samo na slab vid noću, nego i na veliku osjetljivost na svjetlo, kao što je odsjaj snijega, farovi automobila ili televizijski ekran. Uzrok te osjetljivosti leži u tome što dugotrajno izlaganje intenzivnom svjetlu uništava vitamin A koji je prisutan u očima. Računovođe, daktilografi i stenografi koji rade s odbljeskom bijelog papira pred očima ili osobe koje provode mnogo vremena čitajući, šivajući ili učeći te ljudi koji žive u blizini plaže ili pustinje gdje se sunce reflektira na pijesku, gube vitamin A.

Za vrijeme drugoga svjetskog rata davali su američkim padobrancima ovaj vitamin koji je nezamjenjiv za dobar vid kad su shvatili da Japanci mogu vidjeti američke vojnike kako se noću iskrcavaju prije nego ovi mogu uočiti Japance.

Slijedeće terapeutske doze odobrio je Savjet za farmaciju i kemiju Američkog medicinskog udruženja:

Puno je namirnica i biljaka bogato vitaminom A, tako da se čini gotovo apsurdnom mogućnost da dođe do nedostatak koji izaziva smetnje vida. Ne odbacujte stoga grančicu peršina koja leži na rubu vašeg tanjura. Jedite svakog dana dobru količinu peršina. Čaša isjeckanog peršina sadrži oko 8000 I. J. vitamina A, tako da odgovarajuća količina ove biljke dovoljno opskrbljuje organizam ovim dragocjenim vitaminom te liječi i sprečava hemeralopiju i neke druge smetnje vida.

Evo još nekih biljaka bogatih vitaminom A:

—           1 čaša (12, 5 centilitara) kuhane artičoke: 15.000 I. J.

Nema ničeg boljeg ni zdravijeg za vaše oči od suncokretovih sjemenki koje možete grickati između obroka, a koje sadrže sve hranjive tvari koje su potrebne za dobar vid. Mr. J. I. Rodale piše u jednom broju časopisa “Prevention” (Ožujak 1966.):

“Oči mi baš nisu najjača strana. Zimi često imam bolove kad hodam po snijegu. Jednog dana, prije nego sam saznao za dobra svojstva suncokretovih sjemenki, izašao sam u šetnju; međutim, morao sam se vratiti nakon nekoliko trenutaka jer mi je odbljesak snijega strahovito umarao oči. Zapravo, snijeg mi je izgledao ružičasto. Nakon što sam otprilike mjesec dana konzumirao suncokretove sjemenke, primijetio sam da mogu bez problema šetati po snijegu. Malo poslije imao sam kvar na auto-cesti prekrivenoj snijegom i morao sam pješice prijeći dva i pol kilometara po suncu. Prešao sam 3/4 puta, a da me odbljesak nije smetao, oči su me počele peckati tek na zadnjem dijelu puta.”

On dalje navodi kako su nakon objavljivanja njegovog prvog članka o suncokretovim sjemenkama u jednom od prvih brojeva “Organic Gardena” čitatelji iskušali njihova svojstva, a pozitivnih je svjedočanstava pristizalo na stotine. Evo nekih od njih:

“Sjemenke suncokreta mnogo su učinile za mene. Od 45. godine života nosim naočale za čitanje. Sada mi je 65 godina. Jedem suncokretove sjemenke i sada mogu čitati mnogo tekstova bez naočala.”

“Vid mi se vratio zahvaljujući trima žlicama suncokretovih sjemenki dnevno. Prije mi je sve bilo teško, no sad mogu čitati bez naočala. Čak mi je i kosa ponovo postala meka i sjajna:” Gđa E. M.

“Kako sam godinama imao ozbiljnih problema s očima, pročitavši brošuru Mr. Rodalea Sunflower Seed, “The Miracle Food” (Suncokretove sjemenke – čudotvorna hrana), odlučio sam kušati sjemenke. Jeo sam ih punu šaku na dan i za dva tjedna primijetio sam jasnu i gotovo nevjerojatnu promjenu. Napetost, umor i bol gotovo su potpuno iščezli i mogao sam raditi cijeli dan bez ikakvih teškoća. Nakon pregleda, jedan od najboljih okulista u Sjevernoj Karolini rekao mi je da mi se stanje poboljšalo i propisao mi je slabije naočale.”

“Prije nekih šest tjedana pročitala sam Vašu brošuru o suncokretovim sjemenkama. Njen učinak na oči kod onih koji su je iskušati zadivio me. Moje su oči oduvijek bile moja slaba strana.

Stoga sam odmah kupila sjemenke, namjeravajući ih uzimati kroz mjesec dana, jer je u Vašem članku pisalo da se u tom razdoblju mogu očekivati rezultati. Ma, kakvih mjesec dana! Na samom početku sam osjetila učinak; odmah sam znala da sjemenke blagotvorno djeluju i da su potrebne mojim očima. Što ih više jedem, vid mi se više poboljšava. Rezultati su istovremeno i brzi i trajni.” S. F. C.

“Imam 66 godina i oduvijek nosim naočale. Vrlo sam dalekovidna i imam problema s razaznavanjem predmeta u blizini. Kako mi se vid poboljšavao, tako su mi naočale postale suvišne i trebam ih samo za rad ili šivanje. Nikad nisam uzimala vitamine. Jedem otprilike čašu sjemenki dnevno. Pustim ih da proklijaju i dodajem ih salatama. Kako ih ne mogu oguliti, prelijem ih vrućom vodom i onda ocijedim. Grickam ih dok glačam, čitam ili slušam radio, ili pak dok se vozim autobusom. Uspjela sam udjenuti konac u iglu bez naočala, što godinama nisam mogla. Primijetila sam da sam se udebljala. No mislim da su mi suncokretove sjemenke uistinu pomogle.” M. T.

Mrena je česta tegoba kod koje leća postaje neprozirna, poput injem posutog stakla. To nije stanje u kojem se stanice nenormalno množe; baš suprotno, čini se da one propadaju postajući bjelkaste.

Ima više tipova mrene, no tzv. staračka mrena je najrašireniji tip. Ona pogađa uglavnom ljude u godinama, no može se sresti i kod mladih.

Ovaj neobičan naziv potječe od Grka. Oni su vjerovali da mutna tekućina teče kroz oko i nazivali su je katarakto što znači i slap. Premda danas znamo da ovo stanje nije prouzročeno protjecanjem tekućine, zadržali smo naziv.

Istraživanja su pokazala da nedostatak vitamina B (riboflavina) izaziva mrenu kod čovjeka i životinja. Eksperimenti, koje je proveo dr. P. S. Day na Sveučilištu u Kolumbiji, pokazali su da su štakori lišeni vitamina B2 oboljeli od mrene. Dovoljne količine riboflavina, rano primijenjene, uklonile su zamućenje i omogućile očima da se vrate u normalno stanje. Mrena se ponovo pojavila kad je laboratorijskim životinjama opet dana hrana siromašna vitaminom B2.

Dr. Sydenstricker sa Sveučilišta u Georgiji dokazao je da je vitamin B2 blagotvoran za ljude kojima prijeti mrena. Najprije je eksperimentirao s vitaminom A na uzorku od 47 pacijenata s različitim smetnjama vida – 18 njih imalo je zamagljenja koja uglavnom prethode mreni, a šestero je bolovalo od razvijene mrene. Iako je vitamin A poznat kao tvar nužna za zdrave oči i kao uspješno sredstvo kod raznih očnih tegoba, kod 47 pacijenata nije dao očekivane rezultate.

Dr. Sydenstricker je tada propisao 15 miligrama vitamina B2 dnevno kao jedini tretman. Ustanovio je iznenađujuća poboljšanja za 24 sata. Praktički kod svih ispitanika počeli su nestajati osjećaj peckanja i drugi simptomi, poput svrbeža, očne slabosti, slabog vida. Ispitanici koji nisu osjetili poboljšanje u prva 24 sata, osjetili su ga u slijedećih 24 sata. Nakon redovite uporabe riboflavina (kroz 9 mjeseci), pacijenti su ustanovili da se mrena povukla, a njihove oči postale savršeno normalne.

Kako bi dokazao djelotvornost ove terapije, bazirane na riboflavinu, dr. Sydenstricker je nekima od izliječenih pacijenata davao hranu siromašnu riboflavinom. Isti su se simptomi ubrzo ponovo pojavili i opet su uklonjeni davanjem vitamina.

Pivski kvasac je najbogatiji vitaminom B2 (puna jušna žlica sadrži oko 2175 grama). Proklijalo zrnje, meso i iznutrica poput jetre također su odlični izvori.

U homeopatiji, ekstrakt cinerarije (cineraire maritime) smatra se lijekom koji daje dobre rezultate u nekim slučajevima. Ekstrakt cinerarije poznat je kao najdjelotvornije sredstvo koje kontrolira razvoj mrene u nastajanju. I danas se razvoj mrene zaustavlja i mrena uklanja brzom i redovitom uporabom cinerarije (Acta Phytoterapeutica, svezak XII., br. 9). Kod kupnje ovog proizvoda, naglasite da se treba upotrebljavati kao Collyre, a ne oralnim putom.

Drugi ovlašteni izvori ukazuju na to da se najbolji rezultati postižu ako se preparat primijeni u prvim stadijima mrene. U ovom slučaju, klinička iskustva i opservacije pokazali su pozitivne učinke lokalne primjene ovog biljnog homeopatskog lijeka u resorpciji pa čak i rastvaranju postojećih zamagljenja.

Oftalmolozi su proveli istraživanje kako bi prikupili više podataka o učincima cinerarije kod uznapredovanih slučajeva mrene. Primijenili su je u 40 slučajeva gdje je bolest počela prije više od četiri godine – u stadiju koji prelazi onaj stadij u kojem se mogu očekivati najbolji rezultati. Pacijentima su stavljane 2 kapi u oči, ujutro i navečer. Rezultati pokazuju da su u grupi od 40 ispitanika u 22,5% slučajeva učinci bili blagotvorni. Kako su ovi slučajevi mrene već prešli primarne stadije, rezultati su posebice zanimljivi.