Paprena metvica – Mentha piperita, porodica Laminaceae, usnače

Danas se proizvode crna, tamna i bijela ili zelena metvica. Na području Hrvatske raširen je oblik metvice rubescens, zeljaste stabljike. Višegodišnja je biljka koja prezimljuje pomoću vriježa. Menta ima slabo razvijen korijen sa žilicama 3-4cm ispod površine tla. Na gornjem dijelu korijena izbijaju bočne podzemne razgranate bijele vriježe, duge do 50cm, promjera 5-8mm. Na površini tla bočno se šire nadzemne ljubičastozelene vriježe, na svakom članku prema dolje se oblikuju žilice korijenčića, a prema gore eliptični listitći. Razmnožavanje se vrši pomoću vriježa. Stabljika je antocijanske boje i kvadratnog presjeka. Ovisno o ishrani, vlazi, sklopu, odnosno uvjetima u kojima raste, stabljika može biti visine 20-130cm, razgranata i grmolika.

Listovi su jajasti i izduženi u šiljasti vrh na kratkim peteljakama. Lisna plojka je tamnozelena, a nervatura ljubičasta. Manje ili više su dlakavi, a na licu, naličju nalaze se žlijezde s eteričnim uljem. Svaka grana završava klasastim cvatom sastavljenim od 6-7 svijetloljubičastih cvjetića koji brzo otpadnu i rijetko se na biljci može naći klijava sjemenka. Plod je kalavac, vrlo sitan, tamnosmeđ, a sastoji se od četiri jednosjemena plodića.

Zahvaljujući eteričnom ulju cijela biljka ima intenzivan miris i ugodan i osvježavajući okus. Pošto se pojave bočni izboji, počne se povećavati sadržaj eteričnog ulja. Najviše ga ima na početku cvjetanja,a u listu je udio dva puta manji nego u cvijetu, ali s obzirom na mali udio cvjetova u masi cijele biljke, ukupna količina eteričnog ulja ipak ovisi o prinosu lista na stabljici. Udio eteričnog ulja u berbi, ovisno o vrsti metvice i ekološkim činiocima, može biti 0,86% do 3,97% na suhu tvar. Sadrži više od dvadeset sastojaka, a karakterističan miris i okus potječe od mentola koji je najvredniji sastojak po kome se određuje kakvoća eteričnog ulja i ima ga 40-60%. Najveći mu je udio u mladim listovima.

Metvica u početku raste sporo, ali 15-20 dana pošto nikne počinje intenzivnije rasti i procvate nakon 80-100 dana., ovisno o vrsti i ekološkim uvjetima. Kod nas metvica prvi puta procvate sredinom lipnja i cvate do početka srpnja, a drugi put procvate u lipnju.

Za rast metvice potrebna je umjerena klima s prilično padalina za vrijeme vegetacije, zbog slabo razvijenog i plitkog korijena koji ima slabu transpiracijsku moć. Za optimalan prinos metvice i eteričnog ulja potrebna je 80%-tna zasićenost tla vodom. Prinos se povećava do 30% natapanjem, uz tri otkosa u godini. U našim krajevima vriježe prezime jer im temperatura do -20°C bez snježnog pokrivača ne šteti, a ispod snijega podnose i niže temperature. Kod temperature 2-3°C niču prvi izboji i izdrže jutarnje temperature i do -8°C. Kada je temperatura viša od 10°C počinje intenzivniji rast.

Na kakvoću droge utječe svako naglo zahlađenje nakon dužeg toplog razdoblja. Najbolja temperatura za nakupljanje eteričnog ulja je od 18-22°C, a količina se povećava ako je viša od 25°C, s tim da se naglo smanji udio mentola.

Biljne vrste iz porodica usnača su fotofilne, te prinos herbe i sadržaj eteričnog ulja izravno ovise o svjetlosti, pa se metvica uzgaja na površinama okrenutim prema jugu i bez zasjena. Osjetljiva je na kakvoću tla, voli černozeme bogate humusom i močvarne crnice, ali s poboljšanom strukturom i dobrim vodozračnim režimom.

S obzirom na prinos, stanje herbe kao sirovine i vriježa kao sadnica, ekonomski je metvicu opravdano uzgajati dvije godine na istom mjestu i zatim ju preseliti na novo. Zbog pojave bolesti i štetnika, metvica na isto mjesto može se saditi nakon četiri godine. Strne žitarice, pšenica i ječam su najbolji predusjevi, rano se žanju, pa se prije sadnje metvice mogu obaviti sve potrebne agrotehničke mjere potrebne za kvalitetnu proizvodnju.

Vrlo dobro se uklapa u plodored, tlo ostavlja gotovo bez korova, obogaćeno organskom masom od otpalog lišća i ostataka biljaka. Dobra je pretkultura pšenici i kukuruzu.

Na 90% površina u kontinentalnim klimatskim uvjetima metvica se sadi u jesen. Poslije žetve pretkulture počinje priprema tla plitkim oranjem strništa, a prije sadnje, prema potrebi, obavi se još jedno da bi se ubrzalo klijanje i rast sjemena korovskih vrsta i zelena masa unijela u tlo. Ore se na dubinu 30-33cm i treba se postići 10-12cm debeo rahli sloj. Kao za svaku biljnu vrstu koja se kosi, površina tla mora biti što ravnija. Za proljetnu sadnju također se mora obaviti duboko oranje u jesen, a pri proljetnoj obradi tla treba paziti da se sačuva vlaga nagomilana u tlu tijekom zime.

Metvica se razmnožava isključivo vegetativno da se ne bi promijenila svojstva hibrida. Sadnice moraju biti od izabrane vrste metvice i bez primjesa korovskih vrsta koje se razmnožavaju na isti način (slak, divlji sirak, pirika, čičak). Sve bolesne, trule i suhe vriježe treba izdvojiti, a za sadnju se upotrebljavaju one koje sadrže 80% vlage. Nakon prve godine vegetacije mogu se saditi vriježe ako je usjev prije druge košnje bio dovoljno gust. Nakon druge košnje vriježe se vade prije sadnje na novu površinu. Tlo se prije vađenja razrahli tanjuračama sa što manje iskošenim tanjurima kako ne bi vadili vriježe, već ih samo razrezali. Vade se i sakupljaju vadilicama s raonikom za krumpir ili šećernu repu.

Izvađene vriježe treba što prije pokupiti i prenijeti do pripremljene površine jer se sadržaj vlage u njima za nekoliko sati uslijed sunca i vjetra toliko smanji, da nisu upotrebljive za sadnju. Pripremaju se rezanjem na komade duge 8-20cm i spremaju u perforirane plastične vreće. Ako se osigura dovoljno strujanje zraka, mogu prezimiti na hladnom mjestu. Od trenutka vađenja vriježa do njihove pripreme za sadnju ne smije proći više od 18 sati i obavezno se moraju držati u hladu.

Preporučuje se sadnja u jesen jer se tako već u prvoj godini vegetacije i pri suhom ratarenju osiguravaju dvije košnje. U proljeće se mogu saditi ako postoji mogućnost natapanja, a najkasnije do sredine travnja, da se postignu dva otkosa.

Vriježe se sade na više načina. Može se saditi u jednom prohodu četverorednim strojem za sadnju krumpira ili strojem za sadnju kojem se skinu diskovi što prihvaćaju i ulažu sadnice u tlo. Pripremljene vriježe ulažu se u neprekidnom nizu iza raonika na dno brazde, na dubinu 8-10cm.

Drugi način sadnje je da se vriježe polažu u brazdu iza pluga, na dubinu do 12cm. U praksi se sadi i u jarke duboke 12-15cm. Nakon sadnje zatrpaju se zemljom pomoću daske ili plitko spuštene ovjesne tanjurače. Nedostatak je što u otvorenim jarcima isušuje tlo, a i same vriježe, pogotovo po sunčanom i vjetrovitom vremenu.

Razmak među redovima za sve načine sadnje treba biti 65-75cm, te da se u redu postigne neprekidan niz vriježa. Usjev metvice do jeseni prekrije površinu i nakon prve godine može poslužiti kao izvor sadnica. Potrebno je 1 000 do 2 000 vriježa po hektaru.

Kako je metvica višegodišnji usjev i razvija vriježe plitko uz površinu tla, brzo prekrije površinu pa njega mora biti specifična, a sastoji se u gnojidbi prihranom, borbi protiv korova, bolesti i štetnika i zalijevanju. Najbolje ju je napati: u početku vegetacije, kod stvaranja bočnih izboja, na početku pupanja, odmah poslije košnje i kada su nove stabljike visoke 8-10cm. Za svako natapanje potrebno je 40-60 mm/m2 vode. Ako su veće padaline u vrijeme natapanje, treba manje vode.

U uzgoju metvice važna je borba protiv korova, posebno pri natapanju, jer onda i oni brže rastu. Najopasnija bolest je rđa metvice. Nakon prve godine njega metvice je važna za kvalitetu i kvantitetu sirovine u slijedećoj godini. Potrebno je oranje na 15-18cm dubine, a poslije se površina usitni i poravna, da se u idućoj sezoni može obaviti košnja.

Ukoliko je usjev pregustog sklopa, sadnice se prorijede tako da se vriježe povade vadilicama za krumpir ili repu. Izvađene vriježe posade se na mjesto gdje je planirano širenje nasada metvice. Radove treba obaviti krajem listopada i u studenom kada je vlaga tla optimalna, a dnevna temperatura umjerena.

Metvica se kosi dva pura pri suhom ratarenju, a ako se natapa može se kositi i četiri puta. Vrijeme tehnološke zrelosti usjeva ovisi o namjeni sirovine. Ako se metvica upotrebljava za proizvodnju suhog lista, kosi se kada je masa lista veća od mase stabljike. Metvica namijenjena destilaciji, kosi se nešto kasnije. Prije početka cvjetanja postiže se najbolji omjer između prinosa herbe i eteričnog ulja.

Kombajnom se obavlja košnja u jednom prohodu, a pokošena herba se prebaci u prikolicu pokretnom trakom. Treba voditi računa da se gaženjem u prikolici ne zgnječi. Zbog visokog udjela vlage, metlica je sklona fermentiranju i mora se što brže prevesti do mjesta dorade.

Kada je optimalan raspored padalina, prinos od dva otkosa svježe herbe iznosi od 14-18t suhog sjeckanog lista po hektaru. Ako je prosječni udio eteričnog ulja 2,5% s obzirom na suhu tvar, destilacijom se može dobiti 50kg eteričnog ulja po hektaru.